Vojno-operativna situacija pred angažiranje 119. brigade HV na zapadnom dijelu ličkog bojišta krajem 1991. godine

Vojno-operativna situacija pred angažiranje 119. brigade HV na zapadnom dijelu ličkog bojišta krajem 1991. godine

Vojno-operativna situacija pred angažiranje 119. brigade na zapadnom dijelu ličkog bojišta, u siječnju 1992. godine, očitovala se u činjenici da je neprijatelj nakon neuspjeha u listopadu 1991. godine kod Karlovca, kada nije uspio deblokirati i zauzeti komunikacije prema jugu Hrvatske, grupirao snage tadašnje 2. ličke brigade (ZM Vrhovine) i 145. lake brigade (ZM Plaški) ojačanih s pridodanom oklopnom postrojbom[1] zaštitnih snaga izmještenog zapovjedništva (IZM) 5. armije JNA iz Slunja.

Krajem listopada i početkom studenog 1991. napali su i razorili selo Saborsko i protjerali hrvatsko stanovništvo, uvezali svoje snage na širem prostoru komunikacije Plitvice - Saborsko - Plaški, te s te polazne crte produžili napadnu operaciju obilaskom planine Mala Kapela provodeći vojni pritisak na hrvatski prostor na pravcima Vojnovac – Modruš – Drežnica - Lička Jasenica – Glibodol – Jezerane s namjerom organiziranja srpske pobune u Gorskom kotaru i presijecanja glavne hrvatske cestovne i željezničke komunikacije kod Moravica, s krajnje željenim stanjem presijecanja tzv. Karolinske ceste (Duga Resa – Jezerane - Žuta Lokva) kod Jezerana što bi im omogućilo slobodu operativnog manevra prostorom s većinskim srpskim stanovništvom u Gorskom kotaru: Drežnica, Potok Musolinski, Jasenak, Gomirje i Moravice.

Glavni teret JNA prema Otočcu i Brinju bio je na 2. ličkoj brigadi - zapovjednik ppk Božo Hinić 6. ličke divizije JNA[2], koja se dugo ustrojavala od lokalnog srpskog stanovništva (krajem ožujka 1992. preustrojena u 73. odred TO[3] - zapovjednik pk Petar Trbović, a od Titove Korenice i Bunića na 4. ličkoj brigadi - zapovjednik pk Milan Milivojević. Dana 25. i 26. studenog 1991. godine pobunjeni Srbi napadaju na brinjsko područje s tri strane: na Lipice satnija iz Vrhovina, na Letinac satnija iz Potoka i Rudopolja, te na Glibodol satnije iz Dabra s pridodanim snagama iz Plaškog.

Upravo je 4. brigada 6. ličke divizije JNA dana 10. prosinca napala i zauzela selo Čanak. Okupacija Čanka te bitka za Ramljane 12. prosinca 1991. godine gdje su se 111. brigada i 133. brigada HV suprotstavile snagama JNA i raznih srpskih teritorijalnih i dragovoljačkih postrojbi, dale su do znanja da se agresor ne namjerava zaustaviti na tada privremeno zaposjednutim područjima.

Vojno-sigurnosna situacija na širem području Brinja, neposredno pred angažiranje 3/1. bojne 119. brigade i razmještanje u s. Letinac, bila je taktički vrlo nepovoljna posebice zbog otvorenog dotoka novih pobunjeničkih snaga, JNA i srpskih dragovoljaca[4].

Pobunjenici i snage JNA ovladali su širim područjem kojem su krajnje točke bile Lička Jesenica-Saborsko-Mala Kapela-Glibodol-Dabar, te je u Dabru, na crti dodira s 1/119. brigade, bila razmještena pješačka postrojba razine satnije ojačana tenkovskim vodom.

Navedena ojačavanja pješačkih postrojbi razine satnije u Dabru i Glavacama oklopnim snagama, kao nositeljima manevra, bila su dio operativnih priprema za napadnu operaciju kodnog naziva „POVRATAK“[5], kojom se namjeravalo nastaviti eksploatirati uspjeh i tempo napadnih djelovanja i etničkog čišćenja prostora od nesrpskog stanovništva na dostignutoj crti Dabar-Glavace.

Stoga treba, kroz opisani kontekst operativnog okruženja shvatiti idejnu zamisao operacije zapovjednika 2. brigade 6. ličke divizije JNA, sagledavajući pritom na taktičkoj razini nepotpun učinak zasjede snagama 3/1/119. brigade u procesu zaposjedanja i utvrđivanja crte obrane, te pješačko-topnički napad koji je na istom taktičkom smjeru nastavljen slijedećeg dana na preostale snage 111. brigade u izvlačenju i snage 119. brigade u dodiru koje su osiguravale prihvat.

ZAKLJUČAK

Borbena inicijacija postrojbi 1/119. brigade na crti dodira pred Dabrom, kroz zasjedni element i naknadni topničko-pješački napad, ne može biti percipirana kao plod slučajnosti ili tzv. „odgovora na ranije provokacije“ već kao rezultat infiltracije snaga u taktičku dubinu bojnog polja planirane napadne operacije „POVRATAK“, kojoj je splet negativnih okolnosti u gradu Puli[6] pred angažiranje 1. bojne pogodovao posebice glede otjecanja informacija o upućivanju postrojbe bez borbenog iskustva na ličko bojište, čime je demaskirano dovođenje svježih snaga u očekujuće područje s. Letinca a samim tim narušena operativna sigurnost motorizirane hodne kolone tijekom rotacije snaga sa 111. pbr. iz Rijeke, čije je nesinkronizirano izvlačenje, po mjestu, vremenu i broju, bilo osmotreno i iskorišteno kao indikator za djelovanje protivnika.

[1] , Nepotpuna oklopna bojna 329. oklopne brigade JNA (ZM Banja Luka)
[2] Zapovjednik 6. ličke divizije bio je pk Savo JURASOVIĆ, NS pk Bogdan KRTINIĆ dok je tzv. organ bezbjednosti (KOS) divizije bio pk Rade RAŠETA, r. 1947. u D. Lapcu, od 1975. u KOS-u, na službi u Kumanovu (S. Makedonija) od 1975. do 1992. Obavještajni oficir 6. divizije bio je ppk Dragan BEŠIR dragovoljac aktiviran iz mirovine. Divizija se sastojala od tri brigade, 1., 2. i 4. ličke, nepotpune oklopne bojne 329. oklopne brigade ZM Banja Luka s tenkovima T-55, inženjerijskog bojne i dva divizijuna haubica 105 mm. Druga brigada bila je na širem području Vrhovina uključujući Brinje i Otočac, 4. oko Titove Korenice i 1. u Bruvnu (Udbina). Do kraja godine samo su 2. i 4. lička brigada ustrojene i uključene u borbu, dok je 1. lička brigada imala ljudi tek za jednu bojnu mobiliziranu u Srbiji. Logistička potpora divizije bila je preko 405. logističke baze iz Knina. Motorna vozila dobila je od snaga povučenih iz R. Slovenije i kontingenta 1. vojne oblasti JNA.[1] , Nepotpuna oklopna bojna 329. oklopne brigade JNA (ZM Banja Luka)
[3] Tijekom ožujka 1992. JNA je započela s predajom položaja postrojbama srpske TO i milicije Krajine, što je završeno u lipnju 1992. godine. JNA je tada od MS Teritorijalnoj obrani predala: 262 tenka, 56 BOV-a, 136 topničkih oruđa i 65.000 komada pješačkog naoružanja.
[4] Većina dragovoljaca iz R. Srbije dolazila je u organizaciji oporbenih srbijanskih političara Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića. Vrijeme su provodili u pljački i političkoj agitaciji a ne izravnoj borbi.
[5] Podatak potvrđen u razmjeni operativnih informacija djelatnika SIS-a 119. i 111. brigade
[6] Prosvjedna okupljanja dijela građana protiv angažiranja postrojbe na ličkom bojištu