50. pješačka brigada SVK

50. pješačka brigada SVK

Pedeseta pješačka brigada SVK nastala je od 73. odreda TO RSK krajem studenoga 1992. Komanda brigade smještena je u Vrhovine. Komandant brigade bio je potpukovnik Dane Vujnović koji je do tada službovao u VJ. Početkom studenoga 1993. za komandanta postavljen je pukovnik Stojan Mirković. Već krajem lipnja 1994. vršitelj dužnosti komandanta brigade postao je kapetana I klase Đorđe Žakula. Početkom listopada 1994. za komandanta postavljen je pukovnik Stevan Štrbac.

Formacija prema kojoj je formirana 50. pješačka brigada propisana je krajem 1992. Brigada se trebala sastojati od Komande, Komande stana, voda veze, izviđačko-diverzantskog voda, dva pješačka bataljuna, čete tenkova, mješovitog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna, mješovitog artiljerijskog divizijuna, mješovite lake artiljerijske baterije PZO, pionirskog i pozadinskog voda. Prema navedenoj formaciji brigada je trebala imati 1466 oficira, podoficira i vojnika. Pješački bataljuni trebali su se sastojati od Komande, desetina veze, tri pješačke čete, čete minobacača 120 mm, protuoklopnog i pozadinskog voda. Prilikom formiranja jedinica došlo je do odstupanja od propisane formacije.

Premda nije poznato kako je izgledala struktura pješačkih bataljuna nakon što su formirani, pješačke čete u njima formirane su prema teritorijalnome principu što je naslijeđeno iz organizacijsko-formacijske strukture TO. Prvi pješački bataljun činile su čete Glavace, Petrinić Polje i Škare, dok su 2. pješački bataljun činile čete Crna Vlast, Babin Potok i Turjanski. U drugoj polovini 1993. rasformiran je vod minobacača 82 mm, dok je inženjerijska desetina preformirana u vod. Tijekom 1994. u brigadi su formirani treći pješački bataljun, mješovita protuoklopna artiljerijska baterija i laka artiljerijska raketna baterija PZO. Umjesto mješovitog artiljerijskog divizijuna formiran je haubički artiljerijski divizijun.

Tijekom svojeg postojanja 50. pješačka brigada nije formirala privremene sastave, ali su njezine jedinice odlazile na ispomoć drugim jedinicama ili su postajale dijelom združenih sastava. Početkom ožujka 1994., tijekom borbi za „objekt Repetitor“ Trlo k-1049 na Perušićkoj Kosi i „objekt Repetitor“ Čukovac, vod vojnika iz 1. pješačkog bataljuna podređen je zapovjedništvu 18. pješačke brigade. Krajem 1994. i početkom 1995. u sastavu Taktičke grupe 1 nalazila se četa tenkova, vod samohodnih oruđa 76 mm i treći pješački bataljun. U ljeto 1995. prvi i drugi pješački bataljun sudjelovali su u borbama protiv ABiH na Ličkoj Plješivici. 50. pješačka brigada imala je pet oklopnih transportera i sedam tenkova organiziranih u oklopno-mehaniziranu satniju. Uvođenjem oklopa, pješačke brigade korpusa povećale su vatrenu moć i sposobnost za manevar.

Iako je u brigadi nedostajalo goriva za svakodnevne potrebe te je zbog uštede koristila konje, četa tenkova je uvijek imala dovoljno goriva. Svaki tenk imao je u spremniku po 150 litara goriva, dok se za svaki tenk čuvalo još 300 litara goriva. Poteškoće s gorivom kulminirale su krajem svibnja 1995. kada je brigada ostala bez zaliha goriva koje je morala imati u slučaju borbenih djelovanja.

U odnosu na motorizaciju popunjenost naoružanjem u 50. pješačkoj brigadi bila je zadovoljavajuća.

Od pješačkog naoružanja brigada je imala: 12 pištolja, 21 snajpersku pušku,30 pušaka 7,9 mm M-48, sedam kratkih strojnica 7,62 mm M-56, 193 poluautomatske puške 7,62 mm M59/66, 578 automatskih pušaka 7,62 mm M70, 143 puškostrojnice, 30 strojnica, 11 teških strojnica, sedam protuzračnih raketnih oruđa Strijela-2M, devet ručnih bacača M-57, 14 ručnih raketnih bacača M-79 i tri lansirna kompleta POLO 9K11.

Topništvo brigade sastojalo se od sedam protuzračnih topova 20/1 mm, pet protuzračnih topova 20/3 mm, dva protuzračna topa 40 mm, deset minobacača 60 mm, 24 minobacača 82 mm, osam minobacača 120 mm, devet brdskih topova 76 mm B-1, osam topova 76 mm M-42, osam netrzajnih topova 82 mm M-60, šest haubica 105 mm i jednog raketnog lansera 128 mm M-63. Oklopno-mehanizirane snage brigade sastojale su se od tri samohodna protuzračna topa 30/2 mm, dva samohodna oruđa 76 mm, jednog izviđačkog oklopnog automobila BRDM-2, pet oklopnih transportera M-60 i sedam tenkova T-55.

Popunjenost oficirskim kadrom u 1995. značajno se poboljšala jer je krajem 1994. provedena profesionalizacija SVK, ali je i dalje nedostajalo 17 aktivnih starješina. Niti veći broj oficira nije bio u stanju riješiti nagomilane probleme u brigadi. Unatoč naredbi Komande brigade da svi položaji moraju biti zaposjednuti, to se nije dogodilo. Takvo stanje iskoristile su hrvatske snage te su krajem travnja 1995. bez borbe zaposjele dominantne zemljišne objekte odakle su ugrožavale prometnicu Plitvice – Vrhovine – Otočac – Senj. U svibnju 1995. Komanda brigade je nakon početka akcije „Bljesak“ naredila povećanu borbenu spremnost i ponovno zaposjedanje položaja. Sve naredbe pokazale su se uzaludnima. Problem nezaposjednutih položaja pokušala je sredinom svibnja 1995. riješiti i Komanda Ličkog korpusa, ali bezuspješno. Hrvatske snage ponovno su početkom lipnja 1995. bez borbe zauzele nezaposjednute položaje. Komanda brigade pokušala je zapovijedima podignuti borbenu spremnost te motivirati ljudstvo, ali iste nisu realizirane te se 50. pješačka brigada raspala već prvoga dana VRA „Oluja“.