Svi su ratovi strašni, ali svaki je tragičan na svoj način, a ovo su trenuci kad se sjećamo tužnih datuma iz ratnog puta 119. brigade HV iz Istre. Ovo spomen obilježje, koju postavlja naša udruga veterana koja baštini identitet, tradiciju i ratni put brigade HV, nije samo znak sjećanja na suborca, nego u ovoj mramornoj ploči leži povijest hrvatskog naroda i Domovinskog rata. Poginuvši ovdje Slavko nije dosanjao svoje snove, nije doživio svoju starost i unuke, nego je svoj život dao za Domovinu.
Narednik Slavko Cindrić pripadnik 1. pješačke bojne s Puljštine, u ulozi instruktora na obuci osvježenja kojoj su prisustvovali vojni obveznici 3. labinske bojne dana 29. listopada 1993. godine poginuo je nekoliko desetaka metara niže od eksplozije ručne bombe, kojom prilikom je ranjeno osamnaest Labinjana koji su se nalazili na toj radnoj točci. Posljedice ovog nesretnog događaja mogle su biti i tragičnije za polaznike obučne aktivnosti, no narednik Cindrić u zadnjem djeliću sekunde shvatio je kako je u ručnoj bombi trenutni a ne školski upaljač, te je ručnu bombu privukao u svoj zagrljaj bacivši se na tlo, čime je znatno umanjio pogibeljno djelovanje udarnog vala i čeličnih kuglica koje se nalaze u tijelu bombe na ostale vojnike, znajući da je ubojito djelovanje predmetne ručne bombe u radijusu do 15 metara. Tim činom spasio je nekoliko života labinskih vojnih obveznika.
Naša je dužnost govoriti u ime onih kojih više nema i koji su dali svoje živote za našu slobodu. Štovanje palih vojnika u starim civilizacijama antičke Grčke i Rima bilo je usko povezano s vjerovanjem u zagrobni život, a danas je to dijelom kulture sjećanja, spomen na sugrađane koji su žrtvovali najvrjednije što su imali.
Europski antifašizam oslobođen ideološkog predznaka i monopolističkog shvaćanja univerzalna je ljudska i civilizacijska vrijednost, te moralni stav. Ispunjava u želji za individualnom i zajedničkom slobodom, kulturnim i nacionalnim identitetom, kao i izgradnjom demokratskih društvenih odnosa na temeljima vladavine prava, višestranačke parlamentarne demokracije i negacije ideologija totalitarnih i autoritarnih režima i njihovih interpretativnih povijesnih obrazaca.
Doživjeli smo kao mlada država i hrvatska vojska u nastajanju u vremenu od 1991. – 1995. godine ugrožavanje tih vrijednosti agresijom, okupacijom nacionalnog teritorija, materijalnim razaranjima i etnički utemeljenim nasiljem, što je rezultiralo neotuđivim pravom na obranu. Takav obrambeni rat imao je puni legitimitet, tj. općenarodni karakter, a činom oslobođenja okupiranih teritorija, pobjedu i razoružanje okupatora, uključujući i model mirne reintegracije. Domovinski rat za hrvatsku slobodu, samostalnost i državnu neovisnost bio je rat za hrvatsku državu, za demokraciju i za pravo hrvatskog naroda da živi slobodan od ideologija koje su desetljećima negirale njegovu državnost.
I konačno, a ne manje bitno, najveći broj pripadnika 119. brigade HV, čiji životi i nisu povezani s vojnom karijerom, odlaže oružje i vraća se civilnom životu, s manjim ili većim problemima tijekom procesa reintegracije u mirnodopsko okruženje. Ponizno se prisjećamo na žrtve, među kojima 7 poginulih i 38 ranjenih pripadnika naše ratne brigade, odricanja i ustrajnost u toj borbi za slobodu. Upravo ta sloboda, poštenje, pravednost, socijalna osjetljivost i svakodnevno zalaganje za bolje sutra svih nas temeljne su ljudske sastavnice domoljublja koje moramo čuvati i njegovati.
Povijest 119. brigade Hrvatske vojske u Domovinskom ratu ustvari je povijest ljudi koji su je činili, ali i onih koji su pomogli njezinu ustrojavanju, opremanju, moralnome i mentalnome snaženju. Povijest je to njihovih nadanja, entuzijazma, samopožrtvovnosti, hrabrosti, zajedništva, domoljublja, ali i strahova, pogrešnih procjena i drugih, ljudskih slabosti.
Ratne događaje čuvajmo kulturom sjećanja, ostavljajmo ih povjesničarima i vojnim analitičarima neka ih proučavaju, ali vrijednosti domoljubnog zajedništva moramo i dalje prenositi jer je to ključ uspješne izgradnje hrvatskoga društva, cijele države i bolje budućnosti našim građanima. To dugujemo svima onima koji su ugradili svoje živote u temelje Hrvatske, ne samo kako bi bila slobodna, nego kako bi bila i pravno uređena, demokratska te gospodarski napredna.
Zdrava demokracija ne broji se brojem registriranih udruga u nekoj sredini, niti iznosom sredstava dodijeljenih na natječajima. Ona se mjeri time postoji li prostor da organizacije civilnog društva budu partner vlasti kada je to potrebno, ali i njezin korektiv kada okolnosti to zahtijevaju. Hvala gradu Labinu koji je prepoznao potrebu uključivanja u realizaciju ove projektne zadaće naše udruge veterana, jer nijedna inicijativa ne djeluje izolirano i njeno rješavanje uvijek zahtijeva više aktera, različite resurse i višegodišnju koordinaciju. Na kraju, ono što povezuje sve ove elemente jest sposobnost pretvaranja ideje u proces koji se može komunicirati i razumjeti.
Hrvatski branitelji Labinštine i razvojačeni pripadnici 119. brigade HV s cijelog područja mobilizacijskog razvoja u Istarskoj županiji hvala vam na vašoj odanosti i odvažnosti, ostanimo i nadalje Domovini vjerni!
Vijeće udruge veterana „Klub 119. brigade HV“
