Temeljem članka 40. Zakona o medijima, ovim putem podnosimo zahtjev za objavu (podredno odgovor na objavljenu informaciju temeljem članka 56. Zakona o medijima) na objavu i komentare registriranih pretplatnika u vezi s člankom objavljenim dana 05. rujna 2026. godine na vašim internetskim portalima Istarski.hr i Labinština.info u dijelu naslova „Umirovljeni brigadir prozvao labinsku vlast Davor Gregorović: „Za časno ime 119. brigade nije bilo mjesta u gradskoj memoriji“.
Poštovana/i uredniče, radi potpunijeg informiranja čitateljstva, glede prvog dijela naslova teksta „Umirovljeni brigadir prozvao labinsku vlast“, koji bez dodatnih informacija koje Vam dostavljamo u cilju sagledavanja sveobuhvatnije slike događanja koja su prethodila predmetnom govoru u Labinu, može stvoriti pogrešan dojam kod čitatelja, molimo Vas za slijedeću objavu.
Umirovljeni brigadir HV Davor Gregorović u svojstvu dopredsjednika udruge, u svom govoru u Labinu prigodom obilježavanja 35. obljetnice osnutka 119. brigade HV, govoreći u ime udruge veterana „Klub 119. brigade HV“ koja baštini identitet, tradiciju i ratni put istoimene ratne postrojbe (u daljnjem tekstu Udruga), nije izrekao kritiku niti imenovao Grad Labin kako se navodi u slobodnoj novinarskoj konstrukciji naslova teksta. Grad Labin i općine Labinštine su tijekom Domovinskog rata bili aktivno i konstruktivno uz svoje vojne obveznike angažirane u sastavu 3. bojne „Kova je nasa“ i nas u zapovjedništvu brigade, a u recentnom razdoblju podupiru i pomažu djelovanje razvojačenih pripadnika brigade s Labinštine kroz aktivnosti Ogranka Labin naše udruge.
Prijedlog i inicijativa za imenovanje trga na predjelu Kature (kod Astorie) u Gradu Labinu imenom 119. brigade HV (u daljnjem tekstu Inicijativa), koji je tridesetak godina neimenovan, pokrenuta je od strane članova Ogranka Labin tj. građana Labina i stanovnika Labinštine, dok je operativni nositelj inicijative udruga koja, za razliku od Ogranka, ima pravnu osobnost sukladno Zakonu.
Kritički osvrt u dijelu predmetnog govora na realizaciju Inicijative, upućen je dogmatskim elementima lijeve ideološko-svjetonazorske političke orijentacije, koji su preko svog „predstavnika“, nakon održane prezentacije Inicijative u Polivalentnoj dvorani Gradske knjižnice Labin predstavnicima Udruge dali „nemoralnu ponudu“.
Naime, od Udruge je zatraženo da se iz predloženog naziva trga ukloni odredba Hrvatske vojske (HV) uz imenicu brigada te da se doda pridjev istarski tj. da novi prijedlog naziva trga glasi „Trg 119. istarske brigade“ a ne „Trg 119. brigade Hrvatske vojske“.
„Predstavnik“, koji proaktivno djeluje kroz civilno društvo u javnom prostoru Grada Labina, nam je izrijekom rekao kako bi samo u tom slučaju bili voljni podržati Inicijativu kroz tijela mjesne i lokalne samouprave. Kada na ponuđeno nismo pristali iz niže navedenih formalno-pravnih i vrijednosno-povijesnih razloga (t.4.) naša Inicijativa i kasniji prijedlog upućen u proceduru kroz Javni poziv Grada Labina nije prihvaćen.
Zar zahtjev za uklanjanjanjem imenične odredbe, a samim tim i promjenom, dijela službenog naziva ratne brigade ne predstavlja iskaz nedostatka razumijevanja i prihvaćanja državotvornosti u identitetskom smislu uz odricanje od povijesne vrijednosti i okvira u kojem je bila borbeno angažirana ratna postrojba iz Istre u sastavu Hrvatske vojske u razdoblju 1991. – 1995.
Dopustite da se zapitamo u ime razvojačenih i umirovljenih vojnika, dočasnika i časnika ratne brigade, uključujući i njihove obitelji koje su izravno osjetile i nosile teret rata, na čemu im neizmjerno hvala: kome i zašto nije prihvatljiva Hrvatska vojska u nazivu trga, s obzirom da je Hrvatska vojska vlastito ime oružanih snaga Republike Hrvatske.
Koristimo priliku podsjetiti kako je 29. srpnja 1991. godine tadašnji ministar obrane propisao ustrojavanje Zapovjedništva ZNG-a, četiri brigade ZNG-a, pričuvnih brigada od 99. do 120. te samostalnih bataljuna. Nakon ustroja Hrvatske vojske i standardizacije terminologije od 1992. godine koristi se hrvatski naziv bojna.
Zato, primjerice, broj 119. brigada ZNG-a nije bio samo neformalna oznaka koju je postrojba sama sebi dala, nego je proizlazio iz službenog vojnog ustroja. Pravni temelj bila je „Knjiga ustroja pješačke brigade Zbora narodne garde „R“ , broj 100.200, koja je propisivala organizaciju pješačke brigade.
Dana 8. listopada 1991. izmjenama Zakona o obrani izričito je određeno da se oružane snage sastoje od Hrvatske vojske, u čijem se sustavu kao posebni dijelovi nalaze ZNG i Domobranstvo. Istodobno je propisano da se pričuvni sastav ZNG-a prevodi u pričuvni sastav Hrvatske vojske. Temeljem navedenog 3. studenoga 1991. izvršeno je formalno preimenovanje postrojbi ZNG-a u Hrvatsku vojsku (HV).
Uz ispriku čitateljstvu i uredništvu portala, koje ne želimo zamarati javnom polemikom, jer legalistički možemo živjeti sa Zaključkom Vijeća MO Kature Labin te ima drugih prevažnih društvenih tema, molimo za razumijevanje na potrebi za objavom dodatnih informacija za koje držimo da u bitnome nude odgovore na poziciju Udruge u predmetnom postupku realizacije Inicijative.
S poštovanjem,
PREDSJEDNIK
Roberto Fabris
Govor dopredsjednika udruge veterana „Klub 119. brigade HV“ 04. rujna u Labinu
Poštovane kolege suborci, cijenjene obitelji stradalnika Domovinskoga rata, gospodo uzvanici, dame i gospodo, gradonačelniče Blašković
Oči hrvatskoga naroda devedesetih godina gledale su s ponosom i poštovanjem na generaciju koja je uzela oružje u ruke i bila spremna položiti život na Oltar domovine. I dok je hrvatski narod svim srcem prigrlio namjeru da se mirnim putem stvori nova suverena i samostalna hrvatska država, protivnici takve ideje uzeli su oružje u ruke i s neviđenim terorom prema hrvatskom narodu i krajevima, to pokušali spriječiti. Danas se s posebnom zahvalnošću spominjemo svih pripadnika 119. brigade HV, posebice sedmorice poginulih; vojnike Damira Meaškog i Bajre Draginovića, narednika Slavka Cindrića, časničkih namjesnika Milana Bulešića i Tomislava Brstila, poručnika Nenada Kalčića i bojnika Marijana Vinkovića, te trideset osam ranjenih i tridesetak oboljelih suboraca.
Zbog svojevrsne strategije zaborava, koja se latentno provlači u društvu potrebno je podsjetiti, kako cilj rata nije bio promjena vlasti u Hrvatskoj ili borba za prevlast u Hrvatskoj u okviru njezinih granica, nego pripajanje Srbiji točno određenih dijelova Republike Hrvatske do linije Virovitica-Pakrac-Karlovac-Ogulin-Karlobag s dijelom Gorskog kotara. Nedvojbeno je kako je taj projekt potaknut iz Beograda, odnosno da je iza njega stajala Srbija, kao što je i činjenica da je agresija Srbije i Crne Gore, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih postrojbi potaknuta velikosrpskom politikom te da je JNA bila instrument njezinog ostvarenja.
Svatko od preko 6000 pripadnika koji su prošli kroz 119. brigadu HV može ispričati svoju priču, ali povijest naše brigade pod ratnom zastavom u plavom polju s heraldičkim znakom jarca – svojevrsne ratoborne inačice tradicionalnog istarskog grba koji se dodiruje s velikim kvadratima crvene i bijele boje, te grančicom i mačem, počela je s vjerom u Hrvatsku i zato smo joj se stavili na raspolaganje, a naša odvažnost i zajedništvo ostvarili su nezamislivo i naizgled neostvarivo.
Zbog svega navedenog, osjećam potrebu danas na ovome mjestu, naglasiti kako nas je rastužila činjenica da za časno ime 119. brigade HV nije bilo mjesta u pozitivnoj gradskoj memoriji grada Labina kao izraza povijesti, kulture i identitetskih vrijednosti, posebice radi sjećanja na razdoblje nacionalnog jedinstva, svijesti i ponosa iskazanom u Domovinskom ratu, od strane pripadnika cijele ratne brigade među kojima 1.600 vojnih obveznika 3. bojne „Kova je nasa“ i njihovih obitelji s Labinštine. Uvažavamo činjenicu da je prijedlog imena trga u stambenoj zoni Kature, izraz poštovanja prema povijesti i identitetu lokalne zajednice, kako je u svom mišljenju jednoglasno odlučilo vijeće MO Labin Kature, no i recentna istarska i hrvatska vojna povijest iz razdoblja nametnutog nam rata, kao i prva vojna postrojba formirana u Istri nakon Specijalne jedinice policije „Bak“, zaslužila je svoje mjesto u labinskom povijesnom pamćenju, prije svega kulturom sjećanja nasuprot kulturi zaborava. To naglašavam u ime nas razvojačenih i umirovljenih pripadnika ratne 119. brigade HV, koji smo kroz svoj doprinos u obrani i oslobađanju samostalne Republike Hrvatske imali priliku upoznati pravo lice i naličje ideja poraženih u Domovinskom ratu. Iza tih ideja ostajali su spaljeni gradovi i sela, preko tisuću razorenih sakralnih objekata, tisuće ubijenih i raseljenih koje bi danas neki rado prepustili zaboravu ili umanjili zlodjela i karakter agresora iz kolektivne memorije.
Iako je većina mobiliziranih vojnih obveznika 119. brigade simpatizirala i glasovala za stranke lijevo-liberalnog političkog spektra, u propuštenoj valorizaciji istarske ratne brigade, kroz našu prizmu poimanja politološke realnosti, ogleda se današnji odnos hrvatske ljevice prema državi, a posljedično i prema našoj ratnoj postrojbi. Iako ista formalno djeluje u nacionalnoj državi, ona joj identitetski ne pripada jer se država ne doživljava kao povijesna vrijednost a pogotovo ne kao identitetski okvir, nego kao administracija i struktura. To je nedržavotvornost u identitetskom smislu, u kojoj se narativ prebacuje na transnacionalne identitete i univerzalističke ideologije, prešućujući kako dobro, sloboda i različitost mogu obitavati i na drugim stranama političkog spektra.
Čestitam vam veliki dan, trideset petu obljetnicu formiranja 119. brigade HV, nedjeljive sastavnice pobjedničkog bedema Oružanih snaga Republike Hrvatske. Neka gori u našim srcima vječni plamen ponosa i slave brigade koja je svoju povijest ispisala krvlju svojih poginulih i ranjenih pripadnika na ratnom putu te suzama i strahovima njihovih obitelji, trajno urezavši svoje ime u vječnost povijesnog pamćenja građana Istre i Hrvatske. Domovini vjerni!
dopredsjednik udruge veterana „Klub 119. brigade HV“
brigadir HV (m) Davor Gregorović, dipl. pol.