Vojno-operativna situacija na sjevernom dijelu ličkog bojišta, pred angažiranje 3. satnije, a slijedno i ostalih sastavnica 1. bojne 119. brigade HV i njihovo taborišno razmještanje na širem području brinjskog sela Letinac kao polazne pozicije za posjedanje obrambenih položaja u dabarskom zaseoku Zabare, potkraj siječnja 1992. bila je u vojno-taktičkom smislu vrlo nepovoljna, posebice zbog stalnoga pristizanja na to područje novih srpskih pobunjeničkih snaga RSK-a, postrojbi JNA i srpskih četničkih dobrovoljačkih formacija. Teritorijalna obrana RSK-a i snage JNA nadzirali su šire područje taktičkog bojnog polja kojemu su krajnje točke bile na potezu Lička Jesenica – Saborsko – Mala Kapela – Glibodol - Dabar. U Dabru, na crti dodira s 1. bojnom 119. brigade, bila je razmještena pješačka postrojba razine samostalne satnije ojačana tenkovskim vodom (T-55) iz sastava 2. oklopnog bataljona 2. ličke brigade JNA. Ojačanja pješačkih postrojbi u Dabru i Glavacama oklopnim snagama bila su dijelom operativnih priprema za napadnu operaciju kodnog naziva „Povratak“, kojom se namjeravalo vratiti pod svoj nadzor dio područja izgubljen potkraj 1991. godine, kada su snage 111. brigade HV u brzom udaru protjerale pobunjeničke i paravojne srpske snage iz pravca Lipice – Glibodol – Ljuštine.

Zasjeda 3. satniji 1. bojne 119. brigade HV kao posljedica izviđanja dubine hrvatskih snaga infiltracijom izvidničko-diverzantskog voda protivnika je ustvari bila dio šire napadne operacije SVK-a. Naime, već 1. siječnja 1992. dogodio se kombinirani srpski topničko-pješački napad na Drenov Klanac, koji je odbijen, ali uz žrtve. Tom su prilikom poginula dvojica pripadnika 111. brigade HV iz Rijeke. Neprijatelj je također pretrpio gubitke: 2 poginula i 9 ranjenih (4 teže i 5 lakše).

Prema izvješću zapovjednika izvidničko-diverzantskoga voda 2. ličke brigade kapetana Stančeta Jovanovića komandi na zapovjednom mjestu (ZM) Vrhovine koja je imala područje odgovornosti na pravcu Otočac-Vrhovine-Korenica, proslijeđenom i zapovjedništvu Operativne grupe (OG-3) JNA na Plitvicama, namjenski organizirana skupina „Osvetnik“, dobila je zadaću izviđanja šireg područja Dabra. Dio skupine izviđao je područje oko zaseoka Zabare i Bužak, dok je njezin drugi dio, koji je vodio Momir Nikolić, pripadnik četničke dobrovoljačke skupine s planine Ozren kraj Doboja u sjevernoj BiH, koji su bili pridodati 2. ličkoj brigadi JNA, izviđao područje prema selu Letinac.

Njihova je zadaća bila na najpogodnijem mjestu šumskoga puta izvršiti zaprečavanje komunikacije protutenkovskim minama i na taj način izduženu liniju komunikacije i opskrbe između Letinca i Zabara (14 km) učiniti nesigurnom za korištenje postrojbama HV. Ovu zadaću i zasjedu od 31. siječnja 1992. izvršila je Nikolićeva skupina sastavljena od 9 vojnika i tri „vodiča“, tj. lokalnih vojnika samostalne satnije „Dabar“.

Istodobno je, tragičnog dana 31. siječnja 1992. godine dio 2. bojne riječke 111. brigade dobio zadaću izvlačenja stotinjak Hrvata civila iz sela Dabar koji su pod okupacijom živjeli u nenormalnim uvjetima. Istovremeno se toga dana provodila, nesinkronizirana po vremenu i prostoru i nedovoljno koordinirana, rotacija snaga na položajima koji su trebali preuzeti pripadnici 3. satnije 1. bojne 119. brigade iz Pule pod zapovijedanjem poručnika Fabris Roberta.

Početkom operacije izvlačenja snage osiguranja uočene su jer je zbog uključivanja domaćih životinja u zbjeg, sve išlo presporo. Neprijateljske snage su motrenjem s Vučkove glavice (kota 693 m udaljena 800 m NE od položaja 3. satnije) i zaseoka Bobići (2 km NE od položaja 3. satnije) pokrenule napad i za kratko vrijeme su pripadnici satnije 111. brigade bili u poluokruženju.

Postavljanje zasjede na šumskom putu koji je povezivao Letinac i Smolčić Uvalu, rezultiralo je pogibijom dva vojnika, Tomislava Brstila (19) iz Rovinja dosluženika raspoređenog u 3. satniju 1/119. i riječkog vozača kamiona Vladimira Mikuličića (33) iz Mrzlih Vodica u općini Lokve, te ranjavanje sedam vojnika 2. voda 3. satnije 1. bojne 119. brigade HV.

Napad na vojnike 2. bojne 111. brigade HV koji su osiguravali izvlačenje civila uslijedio je istovremeno uz topničku potporu, a u tom djelovanju poginuo je Nikola Salopek (23) i zapovjednik satnije bojnik Marijan Karlović-Trava (31), a ranjeno je šest vojnika riječke brigade. Učinkovito djelovanje topništva HV (H 105 mm) iz Letinca zaustavilo je pješački napad neprijateljskih snaga i prisililo ih da ograniče napadno djelovanje, iako su pobunjeni Srbi također djelovali topništvom VLR „RAK-12“ M 91 kalibra 128 mm zbog čega se jedna kuća u Zabarama i zapalila.

                                 Neka im je vječna slava i hvala! 

    Pokoj vječni daruj im, Gospodine! I svjetlost vječna svijetlila njima!

    brigadir HV (m) Davor Gregorović, mag. pol.