Oči hrvatskoga naroda devedesetih godina gledale su s ponosom i poštovanjem na generaciju koja je uzela oružje u ruke i bila spremna položiti život na Oltar domovine. I dok je hrvatski narod svim srcem prigrlio namjeru da se mirnim putem stvori nova suverena i samostalna hrvatska država, protivnici takve ideje uzeli su oružje u ruke i s neviđenim terorom prema hrvatskom narodu i krajevima, to pokušali spriječiti. Danas se s posebnom zahvalnošću spominjemo svih pripadnika 119. brigade HV, posebice sedmorice poginulih; vojnike Damira Meaškog i Bajru Draginovića, narednika Slavka Cindrića, časničkih namjesnika Milana Bulešića i Tomislava Brstila, poručnika Nenada Kalčića i bojnika Marijana Vinkovića, te trideset osam ranjenih i tridesetak oboljelih suboraca.
Zbog svojevrsne strategije zaborava, koja se latentno provlači u društvu potrebno je podsjetiti, kako cilj rata nije bio promjena vlasti u Hrvatskoj ili borba za prevlast u Hrvatskoj u okviru njezinih granica, nego pripajanje Srbiji točno određenih dijelova Republike Hrvatske do linije Virovitica-Pakrac-Karlovac-Ogulin-Karlobag s dijelom Gorskog kotara. Nedvojbeno je kako je taj projekt potaknut iz Beograda, odnosno da je iza njega stajala Srbija, kao što je i činjenica da je agresija Srbije i Crne Gore, odnosno JNA i srpsko-crnogorskih postrojbi potaknuta velikosrpskom politikom te da je JNA bila instrument njezinog ostvarenja.
Mnogi našu Domovinu, zbog njezinog izgleda na zemljopisnim kartama, predstavljaju slikom ptice u letu, pri čemu su Slavonija i Dalmacija krila, Istra glava, a Zagreb njezino srce. Mnogi su tijekom povijesti htjeli srušiti i zgaziti tu “pticu”, čak ju potpuno uništiti, ali nisu uspjeli. Svjedoci smo toga i u našoj nedavnoj prošlosti, u Domovinskom ratu. Neprijatelji naše Domovine nisu uspjeli u svojoj namjeri zbog požrtvovnosti njezinih sinova i kćeri koji su bili spremni i živote dati za njezinu slobodu.
Svatko od preko 6000 pripadnika koji su prošli kroz 119. brigadu HV može ispričati svoju priču, ali povijest naše brigade pod ratnom zastavom u plavom polju s heraldičkim znakom jarca – svojevrsne ratoborne inačice tradicionalnog istarskog grba koji se dodiruje s velikim kvadratima crvene i bijele boje, te grančicom i mačem, počela je s vjerom u Hrvatsku i zato smo joj se stavili na raspolaganje, a naša odvažnost i zajedništvo ostvarili su nezamislivo i naizgled neostvarivo.
Povijest 119. brigade Hrvatske vojske u Domovinskom ratu ustvari je povijest ljudi koji su je činili, ali i onih koji su pomogli njezinu ustrojavanju, opremanju, moralnome i mentalnome snaženju. Povijest je to njihovih nadanja, entuzijazma, samopožrtvovnosti, hrabrosti, zajedništva, domoljublja, ali i strahova, pogrešnih procjena i drugih, ljudskih slabosti.
Bio je privilegij imati povijesnu priliku biti jedan od pripadnika 119. brigade HV, koračati zajedno s vama u najtežim trenucima braneći domovinu te dijeliti čast, odgovornost i ponos pripadnosti postrojbi Hrvatske vojske iz Istre.
Ponosni smo što punih 35 godina pronosimo časno ime 119. brigade HV, na žrtvu koju smo dali i na samo sudjelovanje naših pripadnika u obrani i oslobađanju nacionalnog teritorija kako bismo mi i budući naraštaji mogli živjeti u slobodnoj Hrvatskoj i imati budućnost. Hvala vam na vašoj odanosti i odvažnosti, ostanimo i nadalje Domovini vjerni.
Čestitam vam veliki dan, trideset petu obljetnicu formiranja 119. brigade HV, nedjeljive sastavnice pobjedničkog bedema Oružanih snaga Republike Hrvatske. Neka gori u našim srcima vječni plamen ponosa i slave brigade koja je svoju povijest ispisala krvlju svojih poginulih i ranjenih pripadnika na ratnom putu te suzama i strahovima njihovih obitelji, trajno urezavši svoje ime u vječnost povijesnog pamćenja građana Istre i Hrvatske.
