Na prvi dan proljeća 21. ožujka 1992. godine, u dobi od samo 4,5 godina, u svojoj kući u Borovu Selu Martinu Štefančić i njenu baku ubili su pripadnici paravojnih srpskih postrojbi.

Danas je tužni spomen na Martinu. I koliko da je upravo to taj dan, nema tih institucija, nema tih mirotvoraca, još manje predstavnika civilnog društva koji se sjete jedne od najnevinijih žrtava Domovinskog rata.

Martina, koliko god ti ne dali ulice, ne palili službene svijeće, koliko ti ni ne znali imena, ni mjesta groba, hvala ti. U ime ljudi koji znaju da samo potpuno čišćenje naslaga prošlosti može zajamčiti zidanje sretnije budućnosti.

      Pokoj vječni daruj im, Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila im, počivali u miru Božjem!