Vojni cilj prve združene operacije HV OP GUSAR (Maslenica) bio je odbacivanje snaga neprijatelja s prostora Novskog ždrila, presijecanje njegovih komunikacija na području Benkovca i osiguravanje nesmetana prometa pravcem Karlobag – Maslenica – Zadar. Temeljna zamisao NOS HV bila je izvršiti napadnu operaciju snagama 4. gbr Pauci, TG 112. brigade s pripadnicima db Obrovac, TG 113. brigade, 7. domobranska pukovnija Zadar, 126. brigada, domobranska bojna Benkovac, Središnjica elektronskog djelovanja Split, NOS 72. bVP i pridodanih postrojbi (264 IDS GS GV, NOS 9. gbr., NOS 1.GBR, TRS ZP Split, 40. Inž. bojna). Prostor bojišta bio je blago ravničarski, mjestimično ispresijecan šumom i kršem, dijelom i voćnjacima, što je ograničavalo djelovanje OMP-a u napadu. Tenkoprohodnost prostora iznosila je oko 40%. Prostor je bio pogodan za izvođenje napada, kao i vremenski uvjeti. Kraj blage mediteranske zime, uz mogućnost pojave magle noću i ujutro, davao je određenu prednost snagama HV u postizanju iznenađenja.

U napadnom dijelu operacije (22. – 27. siječnja 1993.) poginulo je 19 hrvatskih vojnika, a znatno veća stradanja hrvatske su postrojbe imale u fazi aktivne obrane oslobođenih područja (kraj siječnja – početak travnja 1993. i nastavak do kraja ožujka 1994.) kad je do 31. ožujka 1993. sveukupno poginulo njih 127. Procjenjuje se da je na srpskoj strani poginulo ukupno 490 vojnika.

Ključni operativni bojevi OP GUSAR (Maslenica)

Boj za zadarsko zaleđe

Udarni proboj na smjeru napada: Podgradina–Paljuv-Novigrad-Pridraga  povjeren je 4. gardijskoj brigadi kao nositelju operacije Maslenica, a potporu su pružali 7. domobranska pukovnija kao i postrojbe koje su ih slijedile na bokovima napada i poslije obrane. Najsnažnije uporište neprijateljskih agresorskih snaga bila je Gradina s koje su kontrolirali cijelo novigradsko područje, prava tvrđava u tvrđavi. Oslobađan je bunker po bunker, a nakon uspješnog ovladavanja Gradinom hrvatske su snage napredovale prema Paljuvu za koji su vođene žestoke borbe jer je neprijatelj s Debelog brda kontrolirao ovo područje te doveo jake snage za protunapad. O žestini borbi svjedoči i podatak kako su vođene bliske pješačke borbe, a u naselju Buterini i izravne tenkovske borbe. Uz žrtve oslobođeni su Podgradina, Paljuv, Novigrad i dio Pridrage. Nositelj napada na smjeru Zeleni hrast – Islam Latinski – Islam Grčki – Kašić bila je 4. br. Nakon uspješnog oslobađanja Zelenog hrasta, Islama Latinskog i Islama Grčkog, za Kašić su vođene žestoke borbe i to zaseok po zaseok, kuća po kuća, a tenkovska bitka odvijala se na udaljenosti od oko 50 metara. Branitelji su Kašić oslobodili, no mira na ovom bojištu nije bilo jer se neprijatelj nije mirio s porazom u Kašiću i Paljuvu.

Na smjeru Suhovare –  Veljane nositelj napada bila je Borbena grupa 113. brigade HV-a (BG 113), a pridodani su joj i dijelovi bojni za specijalna djelovanja Zrinski i Matija Vlačić, 7. dp te postrojbe Vojne policije. U sklopu BG 113 nalazili su se i ročni vojnici što je i posebnost Domovinskog rata u kojem i mladi vojnici sudjeluju u napadnoj operaciji dajući svoj doprinos oslobađanju Hrvatske. Oslobođene su Baštice te su snage napredovale do neprijateljskog uporišta Drače. Svoj doprinos na ovom smjeru napada dale su i snage 7. gbr Pume koje su u kratkom vremenu podnijele velik teret i žrtve na zadarskom bojištu.

Na pomoćnim smjerovima napada (Briševo – Murvica- Smoković; Stara karaula – Musapstan – Crno; Sv. Martin (brdo) – Babindub – Zrakoplovna baza Zemunik; Prkos – Škabrnja – Ražovljeva glava) važnu ulogu odigrale su postrojbe domobranskih postrojbi sa zadarskog područja potpomognute postrojbama za specijalne namjene Glavnog stožera Hrvatske vojske te drugim postrojbama HV-a među kojima su bili i pripadnici 93. zrakoplovne baze Zadar.  

                                                                                                                                                                                                   

Boj za Novigrad i Kašić

Pod zapovijedanjem pukovnika Mladena Kruljca TG-3 HV sljedećeg sastava: 3. pješačka bojna – „Kobre“ iz Slavonskog Broda, 1. pješačka satnija iz sastava 2. pješačke bojne, Izvidnička satnija, Vod Vojne policije, Desetina veze i Inženjerijska desetina.  U području odgovornosti brigade i dalje su ostali dijelovi 4. gbr. (topništvo, protuoklop, inženjerija, veza i logistika), BG 113. brigade HV-a Šibenik, a pridodani su joj i dijelovi bojni za specijalna djelovanja GS HV „Zrinski“ i „Matija Vlačić“.

Neprijatelj u zoni odgovornosti 4. brigade obranu izvodi sa 92. mtbr Benkovac, na crti obrane Novigrad – Podgradina – Zeleni hrast – Drače. Pješačke su snage bile ojačane oklopom i brigadnim i korpusnim topništvom. S druge strane, srpski zapovjednici 29. siječnja ustrojili su (OG-1) Operativnu grupu -1 kojoj je na čelu bio pukovnik Dragan Tanjga, kao nadređen svim postrojbama uključenima u borbu za Ravne kotare i područje Velebita. Neprijatelj je ciljano izabrao najosjetljiviji trenutak, smjenu postrojbi i nedovršeno preuzimanje položaja pristigle postrojbe (primjerice, još nije pristigla tehnika 3. GBR), te je iz više smjerova pripremao napad prema Kašiću. 

Zapovijed za napad snaga OG-1, koju je 31. siječnja izdao pukovnik Tanjga, dostavljena je uključenim postrojbama: bataljunima „Banija“, „Kordun“, „Vukovi s Vučjaka“ (Prnjavor, BIH), „Tigrovi“ (Srpska dobrovoljačka garda-Arkanovci), Kosmetskom odredu i dijelovima 92. motorizirane brigade SVK (ZM Benkovac, IZM Smilčić). Plan napada je bio pokrenuti opći napad iz više smjerova, potpomognut snažnim djelovanjem topništva i tenkova. Na glavnom pravcu prema Kašiću napada bojna Banija s ojačanjima. Istodobno, lijevim obuhvatom prema Kašiću napada bojna Vukovi. Na pomoćnom pravcu Pedića glava – Paljuv i desnim obuhvatom preko sela Klapani – Novigrad napada bojna Tigrovi.        TG-3 Treće gardijske brigade "Kune" prebačena je helikopterima  HRZ i PZO (Lučko-Šepurine, Paški most-Lučko) u pomoć hrvatskim snagama koje su se odupirale protunapadu neprijateljskih postrojbi. Dan D za obranu Kašića bio je 1. veljače 1993. kad su položaje preuzeli gardisti Kuna dok je potpora uključujući tenkove i topništvo i dalje ostala iz 4. gbr kako bi pomogli u lakšem preuzimanju bojišnice. U kritičnim trenucima zasigurno najveće pješačke, tenkovske i topničke borbe u Domovinskom ratu na relativno malom prostoru vođene su upravo u Kašiću. U Kašiću je 1. veljače 1993. nastao ratni pakao. Branitelji su odbijali napade 1.000 pješaka i 19 tenkova (2 oklopne satnije), ali na ubacivanje neprijateljske borbene skupine bataljona Vukovi s Vučjaka koja se probila u centar sela Kašić nisu mogli reagirati. Dva vojna kamiona T 110 koja su prevozila vod 3. gbr. u rotaciji snaga na crti dodira našla se pred grupom neprijateljskih vojnika. S obzirom na to da su bili u kamionima i da je konfiguracija ceste takva da nisu nikako manevrom mogli izbjeći susret, protivnici su iskoristili nenadanu prednost i pješačkim oružjem otvorili paljbu na kamione. U neravnopravnoj borbi 3. bojna, „Kobre“ iz Slavonskog Broda, pretrpjela je znatne gubitke (17 poginulih). Samo trojica gardista iz voda su preživjela.

Selo je prelazilo iz ruke u ruku, borbe su vodile za svaku kuću, a ne samo da se pješaštvo međusobno izmiješalo, ne znajući točno tko drži koji dio Kašića, nego se ista stvar dogodila i u oklopnoj borbi. Naime, na području Kašića, u samom selu, ali u drugom boju 4. veljače, naglasak je bio na tenkovskom boju, a cjelokupnu težinu borbi pojačala je uporaba topništva obje strane.

Valja naglasiti da su za uspjeh u obrani najzaslužniji pripadnici 3. GBR – Kuna iz Slavonije. Ne samo zato što su ljudskim životima platili visoku žrtvu (32 POG), već zbog činjenice da su unatoč pogibijama, nepoznavanju terena i čitavom nizu otegotnih okolnosti, uz pomoć drugih postrojbi, uspjeli zadržati Kašić u svojim rukama. Početkom veljače u zonu odgovornosti 4. gbr. angažirana je TG 5. gbr i preuzima položaje 3. bojne 4.gbr. u Kašiću i Lakićima. Paralelno, 10. veljače u zonu odgovornosti dolazi TG 2. gbr i preuzima položaje na području Novigrada. U razdoblju aktivne obrane oslobođenih područja, između 27. siječnja i 30. ožujka 1993., poginulo je još 8 pripadnika 4. gbr. Pauci (ukupno 19 POG). Tijekom narednih mjeseci su nastavljeni diverzantski napadi srpskih snaga, te se broj poginulih hrvatskih branitelja na području provedbe operacije Maslenica povećao do jeseni 1993. godine na 180.              

Novigrad – ključna točka obrane u Maslenici

Nakon poraza kod Kašića neprijateljske osnažene snage poduzimaju žestoke napade na Novigrad i njegovo zaleđe. Topnički i pješačko-tenkovski napadi počeli su 7. veljače 1993. U obrani šireg područja Novigrada sudjeluje Mješoviti odred mornaričkog pješaštva (MOMP) Ugljan – Dugi otok, dijelovi 4. i 3. gbr, 7. dp te borbene grupe specijalnih postrojbi GS-a HV. Neprijateljski prodor hrabro je zaustavila Bojna Zrinski kod novigradskog groblja gdje su vođene žestoke borbe. Pridodaju im se i izvidnici 4. gbr, a za obranu šireg područja Novigrada svoj značajan doprinos dala je i 2. bojna 112. br koja sudjeluje u borbama do dolaska snaga 2. gbr. U pomoć su pristigli i pripadnici HRM SMDP Vange iz Pule koji hrabro sudjeluju u obrani Novigrada. Slično kao u Kašiću  i ovdje se odvijaju vrlo bliske borbe, a nakon tri dana izravnih borbi hrvatske snage ojačava dolazak snaga 2. gbr, najprije ojačana 1. bojna Crne mambe kojima se poslije priključuju i dodatne snage. Njihov doprinos obrani novigradske bojišnice od iznimnog je značaja te su bili ključna prevaga u jačanju obrane na tom prostoru i zaustavljanju neprijateljskog protunapada.

Postrojbe HRM u OP GUSAR (Maslenica)

U operaciji Gusar sudjelovale su pomorske snage HRM-a (Mješoviti odred mornaričkog pješaštva Ugljan – Dugi Otok,  Mješoviti odred mornaričkog pješaštva Hvar – „Zvir“ i Satnija mornaričko desantnog pješaštva Pula – „Vange“, 53. bMDP Split, brodovi HRM: RTOP 21 Šibenik i RB 41 Dubrovnik u zadarskom kanalu u tijeku trajanja same operacije. Kasnije su angažirani i DJB za prebacivanje vojnika.

Srpski položaji su bili u selu Crno kod Zadra (danas fizički spojeno) i bili su u dometu pramčanog topa Bofors 57 mm s RTOP (namijenjen za uništavanje ciljeva na moru, kopnu i u zraku. Maksimalni domet mu je 12 000 metara, a ciljeve u zraku može uništavati na udaljenosti od 7000 m).  Također brodovi su pojačali PZO samog grada Zadra. Pobunjeni Srbi su napali oba broda raketama iz Orkana M-87 ali zvončići nisu pogodili brodove. U području Masleničkog ždrila na cesti Novigrad – Paljuv, nazvanom „cesta smrti“, poginulo je devet pripadnika HRM-a te pet pripadnika 2. gardijske brigade HV. U teškim borbama za obranu Novigrada iz SMDP Vange Pula poginulo je četiri a ranjeno trideset vojnika.  

Boj za Velebit

Specijalne postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova već su 1992. u akciji Poskok 1 ovladale nekim dominantnim položajima na Velebitu što je otvorilo polazišta za nova napredovanja na smjeru: Libinje – Bukva – Tulove grede – Mala Bobija. Punu moć, izdržljivost i snagu specijalne postrojbe MUP-a pokazale su napredovanjem i držanjem nadzora nad prijevojem Mali Alan radi kontrole neprijatelja na komunikaciji Gračac – Obrovac, te oslobađanjem Male i Velike Bobije (nadzor nad Glinicom i Obrovcem). Oslobođen je i Podprag te važne pozicije i točke za prostor od Tulovih greda prema Malom Alanu.    

Za obranu položaja branitelji posebno ističu važnost probijanja puta prema isturenim hrvatskim položajima za što zasluge ima Inženjerijska postrojba 112. br  te se od tada moglo vozilima kretati od Zelenikovca do Podpraga. U cilju jačanja obrane Velebita uz snage TG 112. ustrojava se i NOS razine bojne koju čine snage 1. i 9. gbr, te pričuvne snage  133. br HV-a kao i pripadnici velebitske satnije 7. dp. Važnu ulogu potpore pješačkim snagama odigralo je i topništvo te su zajedničkim djelovanjem svih uključenih postrojbi hrvatske snage uspješno stabilizirale i učvrstile obranu Velebita. Ključni položaj za obranu Velebita bile su Tulove grede te je neprijatelj činio sve kako bi ih kontrolirao, no hrvatske su snage unatoč surovim zimskim uvjetima poduzimale akcije oslobađanja. Konačno, 22. ožujka 1993. oslobođene su Tulove grede i cijeli lanac do Kraljičinih vrata čime je i doprema teglenica za pontonski most bila sigurnija.

Postignuća OP Gusar (Maslenica)

U svega nekoliko dana Hrvatska vojska je u cijelosti uspješno obavila planiranu zadaću razbivši dotad samouvjerene neprijateljske snage. Operacijom Maslenica potvrdila se i dokazala Hrvatska spremnost, odlučnost i potreban stupanj organiziranosti oružanih snaga za oslobođenje privremeno okupiranih područja vojničkim putem. Operacija Maslenica je hrvatskoj vojsci donijela niz naučenih lekcija koja su joj uvelike pripomogli u daljnjem jačanju, organizaciji, doktrinarnom razvoju i načelima uporabe postrojbi, što se očitovalo u kasnijim bitkama u kojima su oslobođena sva privremeno okupirana hrvatska područja.

Kroz slijedećih nekoliko mjeseci izgrađen je pontonski most na Novskom ždrilu koji je 18. srpnja 1993. pušten u promet, čime je ponovno kopneno povezana Sjeverna i Južna Hrvatska, a kojim se prometovalo do izgradnje novog Masleničkog mosta koji je završen 1997. godine.

 

Izvori:

Sve moje bitke, stožerni general Janko Bobetko, 1996.

Rat u Hrvatskoj 1991-1995, Polemos 1998, dr. Ozren Žunec

Hrvatski vojnik, Magazin, Broj 647

 

Interpretaciju isječka povijesti iz Domovinskog rata, kulturom sjećanja, izabrao:       

brigadir HV  (m)

Davor Gregorović, mag. pol.