Tijekom ožujka i travnja 1991. godine na sjevernom dijelu ličkog bojišta dolazi do eskalacije agresivnih velikosrpskih ideja pa tako skupina pobunjenih Srba potpomognutim JNA, blokira prometnicu Otočac – Vrhovine - Korenica, a kasnije tijekom srpnja događa se ubojstvo policajaca na Žutoj Lokvi, Brlogu Šajnerici te je blokirana i glavna prometnica Otočac - Žuta Lokva , a samim tim onemogućeno prometovanje prema Senju i Zagrebu. U tim okolnostima Otočac se našao u poluokruženju, okružen selima s većinskim srpskim stanovništvom te vojarnom u centru Otočca i u Ramljanima, i još dvama skladištima oružja na rubnim dijelovima grada. Jedina slobodna prometnica ostala je Otočac - Senj, preko Krasna. Početkom mjeseca srpnja na rubne dijelove Otočca, na Gornju Dubravu padaju i prve granate. Pomoću pete kolone najavljuje se opći napad na Otočac s ciljem izazivanja panike među stanovništvom i braniteljima. Tijekom jeseni stanje na bojištu od Kapele do Ramljana i Čanka iz dana u dan sve je teže. Iz uvodnih napomena indikativna je bila nasušna potreba deblokade Grad Otočca i strateški važne cestovne komunikacije Otočac - Žuta Lokva.
Novoustrojenim postrojbama organskog sastava 133. brigade ZNG, potpomognuti dijelom snaga iz Brinja, Senja i Crikvenice 26. rujna 1991. godine izvršen je napadni boj kodnog naziva „Medvjed“ kojim je oslobođena Brloška dolina i Žuta Lokva, a time deblokiran Otočac iz skoro potpune blokade. Neprijatelj je tada doživio prvi vojnički poraz. Prometnica Otočac - Žuta Lokva je slobodna, no i dalje nesigurna jer se nalazi u dometu neprijateljskog topništva. Budući da su taktički učinci operacije Medvjed bili nedostatni, zapovjedništvo 133. brigade ZNG i snage MUP-a iz Otočca isplanirale su sredinom listopada pokrenuti napadno djelovanje za oslobađanje Drenova Klanca i Starog Sela.
Napadna operacija kodnog naziva „Drenjula“ provedena je 13. listopada 1991. godine, na dijelu crte bojišta oko Otočca, koja se protezala u dužini od 58 kilometara, koju je s hrvatske strane držalo između 1600 i 1800 vojnika. Cilj oslobađanja Starog Sela bio je potisnuti neprijateljsko djelovanje (JNA i četnici) dalje od Otočca jer je iz neposrednog okupiranog okruženja bio svakodnevno granatiran.
Prvi pokušaj oslobađanja zvala se operacija Drenjula po Drenovom Klancu gdje su na glavnom pravcu napada bile angažirane snage glavnog napora, dok je kroz Staro Selo vodio pomoćni pravac.
Operacija je počela oko 5 sati ujutro dana 13. listopada 1991., u kojoj su pripadnici prvog voda Vojne policije na ulazu u Staro Selo napadnuti iz teške strojnice, uz blokadu njihovog izvlačenja pješačkom paljbom. Nakon sat i pol vremena borbenih djelovanja dvojica hrvatskih vojnika su poginula Petar Rožman i Tomo Dujmović, a desetero je ranjeno te će od zadobivenih rana kasnije u bolnici preminuti i Mate Devčić. Izvlačenje poginulih i ranjenih nije bilo nimalo jednostavno i dugo je potrajalo. Akcija je polučila djelomičan uspjeh jer snage jedne pješačke brigade nisu bile dovoljne za držanje prve crte u dužini od 58 km i istovremenog provođenja napadnih operacija, uz jakost utvrđenog i dobro naoružanog neprijatelja, te se zapovjedništvo 133. brigade ZNG u Otočcu obratilo zapovjedništvu 111. brigade ZNG u Rijeci, u kojoj su Senjani imali svoju Senjsku bojnu.
Predsjednik Republike Hrvatske i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga dr. Franjo Tuđman 19. listopada 1991. godine donosi odluku i izdaje zapovijed za ustrojavanje 133. brigade ZNG-e. Temeljem knjige ustroja 100-200, brigada ZNG-e R, imala je 1930 pripadnika, naoružanih uglavnom pješačkim naoružanjem i oruđima. No od zarobljenog naoružanja nakon osvajanja vojarne ustrojen je mješoviti artiljerijski divizion, divizion protuzračne obrane, mješovita oklopna satnija, mješovita protuoklopna satniju POLK 9K 11, brigadni sanitet i vod vojne policije. Tadašnje brojno stanje bilo je 2450 pripadnika. 27. listopada 1991. u sastav 133. brigade ZNG ulazi vod „Meduza“ iz Senja pod zapovjedništvom Milana Prpića - Meduze i Rapski vod s otoka Raba.
Nakon više razgovora prethodnih dana s raznim strukturama oko organizacije dolaska postrojbe jačine jednog pješačkog voda, na pismeni zahtjev zapovjednika 133. brigade, a po zapovijedi načelnika Glavnog stožera generala Antona Tusa, zapovjednik 1. gardijske brigade "Tigrovi" Josip Lucić upućuje 29. listopada jedan vod iz Zagreba preko Karlovca, Gornjeg Jelenja, Crikvenice, Senja i Krasna u Otočac. U početku je brojno stanje voda bilo 22 pripadnika, a naknadno su u sastav voda došla još četvorica gardista. Vijest da su u grad stigli "Tigrovi" pronijela se Gackom brzinom munje. Odjednom su se svi u gradu zbog toga osjetili sigurniji, a pripadnicima 133. brigade nakon neuspjele akcije u Drenovom Klancu i gubitaka u Starom Selu njihov dolazak predstavljao je veliki moralni poticaj i ojačao vjeru u uspjeh u daljnjim akcijama.
Zapovjedništvo 133. brigade ZNG zaključilo je kako su postrojbe brigade previše razvučene na širokom prostoru od Kapele do sela Čanak s ogromnim nekontroliranim, pošumljenim i ispresijecanim međuprostorima. Aktualno stanje s previše razvučenim snagama i sredstvima kojima brigada raspolaže na izduženoj crti bojišta nije jamčilo sigurnu obranu na duže vrijeme. Zbog toga je odlučeno žurno zatražiti pomoć od zapovjedništva 111. brigade ZNG u Rijeci, koja je tada dijelom bila u završnom procesu mobilizacije i užurbano izvodila izobrazbu s ustrojenom „A“ bojnom kraj motela "Zagori" i "Povila".
Usuglašeni Plan uporabe 133. i 111. brigade ZNG, dogovoren između zapovjedništava te dvije brigade, na području Gacke i brinjskog kraja predviđao je oslobađanje Drenova Klanca zajedničkim snagama i bio određen kao bliži zadatak. Naredna zadaća 111. brigade ZNG bila bi pregrupiranje snaga i produžetak napada u smjeru: selo Dabar - selo Petrinić Polje - selo Gornji Doljani, osloboditi navedena sela i time omogućiti posjedanje novih položaja za obranu snagama 133. brigade na crti: selo Gornji Doljani - selo Donji Doljani.
Po oslobađanju Drenova Klanca, snage 133. brigade ZNG- a izvršile bi pregrupiranje u Drenovom Klancu. Zadaća ovih snaga bila je: nastaviti s napadnim djelovanjima s crte Vrbovice (K-812) - s. Glavace, zauzeti dominantne zemljišne objekte: tt 933 Erderoga kosa - tt 799 Atlinovac - tt 897 Jurjevak, kao i sela uz asfaltnu komunikaciju Glavace - Zalužnica. Ostvarivanjem ove zamisli potpuno bi se deblokirao grad Otočac i cijela dolina Gacke, čime bi se spriječilo izravno granatiranje grada i njegove okolice i omogućio normalniji život građana, rad tvrtki i dostava prilaznim komunikacijama.
Temeljem navedenog, početkom studenoga 1991. godine na područje Brloga raspoređena je 111. brigada ZNG „ Zmajevi“ iz Rijeke. Nakon neuspjelog prvog pokušaja napadnog boja zapovjedništvo 133. i 111. brigade ZNG/HV dana 4. studenoga pokreću napadnu operaciju oslobađanja Drenova Klanca u dužini 8 km i Starog Sela. Ukupna snaga dijelova 111. brigade za izvršenje predstojeće zadaće bila je 378 ljudi, a od borbene tehnike su imali 3 tenka T-55, 1 tenk PT-76, 1 oklopni transporter OT M-80, jedno borbeno oklopno vozilo na kotačima. Imali su protuzračnu bitnicu od 6 topova M55 3x20 mm, minobacačku bitnicu 120 mm od 4 minobacača i vod minobacača 82 mm od 6 minobacača. Domicilnoj 133. brigadi ZNG pridodana je i jedna pješačka satnija iz sastava Senjske bojne.
Na području Krivog Puta bila je razmještena još jedna satnija Senjske bojne i satnija A bojne kao snage taktičke pričuve, za protudesantnu borbu u slučaju padobranskog ili helikopterskog desanta neprijatelja iza leđa snaga na području desantne prostorije Žuta Lokva - selo Prokike.
Satnija A bojne je po zapovijedi krenula 04. studenog 1991. i naišla na snažan i jak otpor jer nije bilo faktora iznenađenja, zbog čega je u najkraćem vremenu u bitku uvedena Senjska satnija uz potporu tenkova. Jedan tenk u napadu je aktivirao protutenkovsku minu i bio je teško oštećen, pa su se iz njega pod neprijateljskom paljbom izvlačile neispaljene granate jer su drugi tenkovi ostali bez streljiva. Odlučna faza bitke i stabilizacija namjenski angažiranih snaga 111. i 133. brigade ZNG, s ranije navedenim ojačanjima i pridodavanjima, trajala je do 7. studenoga kada se u potpunosti oslobađaju sela Drenov Klanac i Staro selo, dok je do 13. studenog trajala faza eksploatacije i konsolidacije postignutog uspjeha operacije. Ovoga puta neprijatelj je doživio poraz uz gubitke u ljudstvu i tehnici. U operaciji su poginuli Kristijan Ladavac, Nebojša Đikić, Zlatko Filić i Bruno Prpić. U tom razdoblju, dana 16. studenoga 3. pješačka bojna 133. brigade ZNG/HV iz Brinja s namjenski organiziranim snagama zapovjedništva obrane grada Ogulina iz Ogulina oslobađa selo Glibodol, te tri dana kasnije prihvaća izbjegle hrvatske branitelje iz Saborskoga.
Operacija Drenjula, kojom se oslobodilo 8 km teritorija i rasteretilo Otočac od svakodnevnih bliskih topničkih napada, okončana je 13. studenoga 1991., iako se nisu u potpunosti realizirali svi planirani ciljevi operacije, tj. nastavak napadne operacije manevarskim postrojbama i „snagama koje slijede i preuzimaju“ usmjerenim na realizaciju druge faze zadaće i samim tim posjedanje novih operativno-taktički povoljnijih položaja za uspostavu crte obrane snaga HV na širem području Grada Otočca.
Neka im je vječna slava i hvala!
Obradio: brigadir HV (m) Davor Gregorović, mag. pol.