Poštovani pripadnici 119. brigade Hrvatske vojske,
Svim nazočnima, obiteljima poginulih i umrlih, ranjenim i oboljelim i svima onima koji danas nisu ovdje s nama, ali smo uvijek zajedno u mislima na ovaj dan ma gdje bili, čestitam 30. obljetnicu osnutka 119. brigade Hrvatske vojske. Čestitam vam što ste od hrabrih postrojavanja u Fažani, Kaželi i Valovinama 1991. godine, preko višemjesečnih angažiranja u obrambenim operacijama na ličkom bojištu od 1992. do 1995., te kroz pobjedničku oslobodilačku operaciju OLUJA u kolovozu 1995., pokazali kako se brani i kako se gradi jedina nam domovina Hrvatska.
Sjećamo se sa zahvalnošću sedmorice naših poginulih pripadnika; Dušana Bulešića, Marijana Vinkovića, Damira Meaškog, Tomislava Brstila, Nenada Kalčića, Bajre Draginovića i Slavka Cindrića koji su svoje živote ugradili u naše pobjede i osamdeset ranjenih i oboljelih suboraca. Uvijek će živjeti u našim mislima i molitvama.
Braneći svaki integritet Domovine devedesetih do slavne „Oluje“, spašavajući hrvatske ljude i krajeve, njihovu imovinu od nadmoćnijeg agresora, kao pravi hrvatski sinovi i kćeri daleko od svojih domova i obitelji na ličkom bojištu, pokazali smo i potvrdili snagu svoje osobnosti. Mi smo svojom žrtvom i krvlju ispisali najsvjetlije stranice hrvatske povijesti jer smo imali mogućnost ostati na istarskom asfaltu, ali smo izabrali ličko blato, kišu i snijeg i 300 kilometara od svog doma branili Istru, znajući da se ona brani svuda gdje je okupirana Hrvatska.
Možemo biti ponosni, što smo kao pripadnici 119. brigade HV u zajedništvu sa svim drugim postrojbama na ličkom i ostalim bojištima hrvatskog ratišta gdje su bile raspoređene naše snage obranili i oslobodili mnoge krajeve naše Hrvatske. Svjesni smo brojnih negativnih posljedica ratnih strahota, kao i činjenice da je velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku ostavila dugoročne posljedice na naše živote. Unatoč tome nastavili smo i u miru graditi svoju zemlju, jer tko želi dobro Domovini, uvažavat će njezine temeljne vrijednosti nakon rata reintegracijom u civilni život.
Svih smo ovih trideset godina ispunjeni neizrecivim ponosom i zadovoljstvom zato što smo imali tu priliku biti zajedno kad nas je Hrvatska najviše trebala. Svim razvojačenim i umirovljenim pripadnicima brigade - veteranima Domovinskog rata diljem Istre, u gradovima i općinama s područja mobilizacijskog razvoja, uz naš vojnički pozdrav Domovini vjerni!, upućujem iskrene čestitke za naš dan i želim obilje zdravlja, svako dobro te zadovoljstvo u osobnom i profesionalnom životu.
Dopustite mi da, trideset godina od zapovijedi za ustrojavanje 119. brigade HV 07. rujna 1991. godine, podsjetim kako je kroz brigadu u pet ratnih godina prošlo 6.500 branitelja, koji su se borili, ginuli, bili ranjeni i oboljeli, od preuzimanja i osiguranja vojnih objekata, razminiranja prostora i infrastrukture vojnog aerodroma, angažiranja na Stonskom bojištu, u Bosanskoj Posavini, na ličkom bojištu od Brinja, Letinca, Zabara, Drenovog Klanca, Otočca, Ramljana, Lisca, Stipanova Griča, Sinca preko Brušana, Gospića, Bilaja, Medovače, Mrciništa, Fazanerije, San sela, Valentić polja, Ornica, Ličkog Ribnika, Bužima, Podklise i Kamenjuše iznad Medačkog Džepa do Debele Glave i Crnog Vrha na šumovitim padinama Velebita, u „Oluji“ preko Ličke Jasenice, Saborskog, Rakovice, Ćorkove uvale, Plitvica, Tržačke Raštele i Ličkog Petrova Sela na državnu granicu i na kraju ratnog puta od Vrela, Rudanovca, Željave do vrhova Ličke Plješivice na granici s BiH.
Suborci su nam bili naši susjedi iz zgrade, znanci iz kvartovskih kafića i školskih klupa, kolege sa sportskih stadiona, liječnici i medicinski tehničari zdravstvenih ustanova, inženjeri, radnici brodogradilišta Uljanik i ostalih proizvodnih hala tadašnjih istarskih poduzeća, službenici različitih privrednih subjekata, privatni poduzetnici i obrtnici, poljoprivrednici i ribari, djelatnici lokalne i područne samouprave te državne uprave. Njima u čast i slavu prisjećamo se danas na dane kad smo se borili za samostalnu i neovisnu Hrvatsku.
Koristim prigodu zahvaliti i našim obiteljima na požrtvovnosti koju su iskazali u ratnom vremenu, na bezrezervnoj podršci koju su nam davali znajući unaprijed da cijena koja će se platiti za slobodu može biti i okrutno visoka. Bez njihovog razumijevanja ne bismo uspjeli. Zato smo ponosni što smo bili pripadnici 119. brigade Hrvatske vojske koja je za iskazano junaštvo u Domovinskom ratu odlikovana Redom Nikole Šubića Zrinskog i zbog dodjele najvišeg istarskog godišnjeg priznanja Grba Istarske županije, te čvrsto uvjereni da će spomen na njenu borbenu upornost i spremnost na izvršenje ratnih zadaća, u izrazito nepovoljnim vojnim, zemljopisnim i klimatskim prilikama, ostati primjer i putokaz kako se čuva i bori za ono što jednostavno zovemo – Domovina.
Pripadamo generaciji pobjednika, naraštaju koji je imao priliku sudjelovati u stvaranju i obrani samostalne Republike Hrvatske, stoga i danas koristim priliku zahvaliti svima vama koji ste daleko od svoga istarskog doma branili i obranili Lijepu našu, a najviše onima čiji je ratni i životni put zaustavljen u ratu.
Budimo danas ispunjeni srećom i zadovoljstvom, obilježimo dostojanstveno tridesetu obljetnicu osnutka naše brigade i nastavimo nove životne i radne pobjede na dobrobit naše djece i unuka.
Svim veteranima, posebice pripadnicima 119. brigade HV, ali i svima koji 119. brigadu nose na srcu, želim ispunjenje svih osobnih i profesionalnih ciljeva u daljnjem životu. Naše oružane snage, koje ste vi stvarali, stavile su danas svoje oružje u službu mira. Pokazatelj je to zrelosti nacije.
Čestitam vam veliki dan, trideset godina osnutka 119. brigade HV, nedjeljive sastavnice pobjedničkog bedema Oružanih snaga Republike Hrvatske. Neka gori u našim srcima vječni plamen ponosa i slave brigade koja je svoju povijest ispisala krvlju svojih poginulih i ranjenih pripadnika na ratnom putu i suzama njihovih obitelji, te iz bliske prošlosti i sadašnjosti trajno urezala svoje ime u vječnost povijesnog pamćenja građana Istre i Hrvatske!
predsjednik „Klub 119. brigade HV“
umirovljeni bojnik
Roberto Fabris
Poštovani skupe,
Svečano i emotivno, slaveći život, s pijetetom prema onima koji su u temelje Domovine utkali sebe vjerujući u bolju Hrvatsku, prisjećamo se danas osnutka i borbenog djelovanja 119. brigade Hrvatske vojske kao svjedočanstva o stvaranju i obrani hrvatske države voljom hrabrih pojedinaca. Suosjećamo s obiteljima poginulih hrvatskih branitelja i invalida, te čuvamo sjećanje na Domovinski rat kao simbol snage hrvatskog naroda i domoljublja hrvatskog vojnika, kao primarne misije udruge „Klub 119. brigade HV“ koja baštini identitet, tradiciju i ratni put brigade iz Istre.
Vizija udruge je zalaganje da uloga u obrani Domovine razvojačenim i umirovljenim pripadnicima 119. brigade HV bude trajno i dostojanstveno vrednovana, a njihova žrtva, identitet, tradicija i ratni put postrojbe nikad zaboravljena, jer je Domovinski rat obilježio našu prošlost koja tvori našu sadašnjost, te postavlja temelje našoj budućnosti.
Hrvatski branitelji bili su na najčasnijem mjestu na kojem su mogli biti kada je to Hrvatskoj trebalo, obranili što se obraniti moglo, oslobodili što je okupirano i samom svojom nazočnošću prihvatili rizik smrti. Na povjerene nam kompleksne i teške zadaće uzvratili smo hrabrošću i odgovornošću primjerenim trenutku. To je najmanje što smo mogli učiniti pokazavši razumijevanje za svako odstupanje od uobičajenog načina ophođenja, na što su nas prisilile pogibeljne okolnosti za naš narod. Pred nama su bili izazovni dani koji su tražili razboritost, srčanost i zajedništvo uz nedvojbeno zadovoljstvo što ga pruža nepokolebljivo obnašanje dužnosti radi osiguranja cjelovitog i trajnog života nacije.
Domovinski rat je iz našeg naroda izvukao najbolje, ujedinio nas i pokazao kad smo zajedno, kada imamo zajednički cilj onda nema toga što ne možemo napraviti. Zato ne smijemo zaboraviti Domovinski rat, razvojačene i umirovljene pripadnike 119. brigade HV i sve hrvatske branitelje.
Brigada je preustrojem i racionalizacijom OS RH ugašena 2000., a Grad Pula trajno je obilježio njeno djelovanje davanjem imena gradskoj ulici i nagradom Grada Pule 1. bojni 119. brigade, kao što su to učinili gradovi Rovinj i Labin nagradivši svoju 2. i 3. bojnu 119. brigade.
Pred nama su danas novi izazovi. Prioritet je daljnja izgradnja pravednijeg društva i stvaranje boljih uvjeta za život svih hrvatskih državljana, jer još nismo pronašli odgovor na ostvarenje pitanja vezanih uz vladavinu prava i zakona a bez njih Hrvatska država i hrvatsko društvo ne mogu kvalitetno napredovati.
Zadovoljan građanin najveća je snaga društva i države. A snažna država uvjet je sigurnosti u suvremenom svijetu, punom dinamičnih sigurnosnih izazova u promjenjivom bližem i širem sigurnosnom okruženju.
Svaka djelotvorna državotvorna politika svodi se na matricu - kako radi boljitka promicati državne interese ili kako te interese braniti od ugroza. Bez obzira na svjetonazor, za svaku državotvornu politiku, dvije su radnje obvezujuće – promicati i braniti.
Mi veterani 119. brigade HV u ratu smo branili i obranili temeljne nacionalne interese razmjerno svojim sposobnostima i potencijalima, a danas u miru djelujući kroz udrugu promičemo stečevine Domovinskog rata koje smo svojim ponašanjem osobno živjeli i svjedočili tijekom angažiranja u našoj postrojbi. Ambicioznim projektima kojima obilježavamo tridesetu obljetnicu osnutka ratne brigade poput: otkrivanja kamene skulpture u prostoru vojnog poligona „119. brigade Hrvatske vojske“ koje je provedeno 15. travnja ove godine na rtu Kamenjak kraj Premanture uz iznimnu pomoć općine Medulin i izdavanja monografije „119. brigada HV u Domovinskom ratu 1991. -1995.“, uz financijsku pomoć jedinica regionalne i lokalne samouprave, na čemu smo im neizmjerno zahvalni, željeli smo ratna sjećanja istrgnuti od zaborava i prenijeti ih u vječni spomen.
Upravo iz istinske zahvalnosti prema svim pripadnicima postrojbe, posebice prema poginulima čija vječna počivališta i mjesta pogibije redovito obilazimo, kao i zbog činjenice da je od iznimne važnosti bilo prikupiti i sistematizirati svu građu iz toga razdoblja, ojačan kritičnim kompetencijama „Klub 119. brigade HV“ revitalizirao je 2019. godine idejnu zamisao o izradi monografije, jer su to povijesni trenuci građana Istre i Hrvatske koji su obilježili živote svih nas na svoj način „devedesetih godina prošlog stoljeća“.
Autor Monografije povjesničar prof. dr. Darko Dukovski napisao je u 13. poglavlju pod nazivom „Kultura sjećanja“ sljedeće rečenice: „Povijest jedina nudi nezaborav i u tom smislu postaje nositeljicom kulture konstruktivnoga sjećanja. Sjećanja kojima se ne manipulira, koja ne nalaze svrhu izvan sebe, sjećanja kojima se ne izaziva mržnja ili strah, nego sjećanja koja grade mostove, sjećanja koja ostaju sjećanjima ugrađena u povijest.“ Upravo je meni kao uredniku to bila temeljna premisa i ideja vodilja na kojoj sam isplanirao i realizirao projektni zadatak.
Povijest 119. brigade Hrvatske vojske u Domovinskom ratu opisana u Monografiji, ustvari je povijest ljudi koji su je činili, ali i onih koji su pomogli njezinu ustrojavanju, opremanju, moralnome i mentalnome snaženju. Povijest je to njihovih nadanja, entuzijazma, samopožrtvovnosti, hrabrosti, domoljublja, ali i strahova, pogrešnih procjena i drugih, ljudskih slabosti.
To je ujedno vojna i povijest rata, onako kako ga je osjećao zapovjedni kadar ali i prosječan vojnik. Kako je preko 6 tisuća ljudi, muškaraca i žena prošlo kroz postrojbe 119. brigade, to je povijest i jednog naraštaja istarskog stanovništva.
Ovim istraživanjem zabilježili smo, opisali i objasnili povijesne trenutke u životu pripadnika 119. brigade HV tijekom Domovinskog rata, te interpretirali događaje i procese koji nisu ostali zabilježeni, a još manje objašnjeni u kontekstu ratnih zbivanja u Hrvatskoj i Istri.
U monografiji smo se pozabavili svjedočenjem ljudi u vremenu velikih promjena. Možda su globalni procesi u svoj svojoj složenosti postali razumljiviji na lokalnoj i zavičajnoj razini koja je omeđena jezikom, prostorom, mentalnim sklopovima i svojom kolektivnom memorijom.
Cilj nam je bio predstaviti javnosti kompleksnost razvoja i ratnog puta 119. brigade HV-a od ustrojstva, preko ratnoga angažmana do mirnodopskih aktivnosti i konačnoga raspuštanja. To je bila naša obveza i civilizacijski čin bez kojega bi ozbiljno ugrozili vlastiti identitet, tradiciju i ratni put 119. brigade HV iz Istre.
U konačnici, želja nam je bila ostaviti trag u povijesti našeg istarskog zavičaja o ratnim zbivanjima te o doprinosu stanovništva, gospodarstva i hrvatskih branitelja iz Istre u obrani opstojnosti države Hrvatske, zbog toga što ljudska bića osim što su „geografska bića“, koja tijekom svoje egzistencije ostavljaju otiske svojih aktivnosti, su povijesna i društvena, jer budućim naraštajima ostavljaju povijesno, kulturno i duhovno naslijeđe.
Koristim prigodu zahvaliti se sveučilišnom profesoru dr. Darku Dukovskom, autoru Monografije, na intenzivnom, stresnom ali plodonosnom dvogodišnjem zajedničkom radu na ovoj knjizi. Na strpljenju, razumijevanju i pedantnosti koje je pokazao kroz stotine naših kontakata i razgovora tijekom usuglašavanja rukopisa između znanstvenika i vojnika, što nije uvijek bilo jednostavno i jednoznačno, djelomično i zbog naše emocionalne povezanosti s događajima na bojištu, a samim tim i razumljive subjektivnosti.
Zahvaljujem se Istarskoj županiji, gradovima Puli, Rovinju, Labinu, Vodnjanu i Buzetu, te općinama Medulin, Marčana, Barban, Ližnjan, Svetvinčenat, Kanfanar, Bale, Žminj, Kršan, Raša, Sv. Nedjelja, Pićan i Lanišće s područja mobilizacijskog razvoja brigade, koji su financijski omogućili izdavanje ove monografije i na taj način valorizirali doprinos svojih sugrađana i mještana u Domovinskom ratu.
Hvala prof. Vladimiru Torbici, pročelniku Odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije, koji nas je pratio cijelo vrijeme rada na knjizi i čiji su nam savjeti pomogli u oblikovanju monografije.
Hvala umirovljenom general pukovniku HV Marijanu Marekoviću ratnom zapovjedniku legendarnih Tigrova i zamjeniku N GS OS RH za nadahnut predgovor Monografije.
I na kraju hvala ravnateljici Istarskog narodnog kazališta gospođi Gordani Jeromela Kaić i njenom timu, te svima onima koji su potpomogli organizaciju ovog današnjeg skupa, a najviše prisutnima u ovoj prelijepoj kazališnoj dvorani koji su svojim dolaskom uveličali proslavu i odali najveće priznanje 119. brigadi Hrvatske vojske.
S porukom i osjećajem ponosa i zahvalnosti otiđimo u miru danas s ovog mjesta i neka nam živi vječna uspomena na 119. brigadu HV, čiji su pripadnici u Domovinskom ratu bili na čast svojim obiteljima i svima nama.
Urednik monografije
umirovljeni brigadir HV
Davor Gregorović, mag. pol.
