Dana 12. kolovoza 1991. godine, samoproglašena "Velika narodna skupština srpskog naroda Zapadne Slavonije" donijela je odluku o osnivanju takozvane Srpske autonomne oblasti (SAO) Zapadna Slavonija. Taj jednostrani i protuustavni čin bio je jasna najava agresije, progona hrvatskog stanovništva i pokušaja komadanja teritorija Republike Hrvatske.

Odluka donesena u Pakracu nije bila izoliran incident, već pažljivo planiran korak vojno-političkog vrha u Beogradu i lokalnih ekstremista. Njezin je primarni cilj bio pravno i politički opravdati oružanu pobunu te osigurati spajanje okupiranih područja sa srbijanskom maticom i ostatkom paradržavnih tvorevina u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

U službenim dokumentima samoproglašene skupštine naglašeno je da takozvana SAO Zapadna Slavonija postaje "integralni dio SAO Krajine". Donesena odluka izravno se pozivala na rezultate nelegalnih referenduma održanih ranije te godine. Prvenstveno se to odnosilo na referendum o tzv. srpskoj autonomiji, ali i na sporni referendum od 12. svibnja 1991. godine o priključenju SAO Krajine Republici Srbiji i "svima onima kojima je stalo do očuvanja Jugoslavije".

Time je otvoreno pogažen suverenitet Republike Hrvatske, koja je samo dva mjeseca ranije, u svibnju 1991. godine, na svenarodnom referendumu s više od 94 posto glasova donijela povijesnu odluku o samostalnosti i neovisnosti. 

Odluka od 12. kolovoza 1991. godine ostaje tako u povijesnoj memoriji zapamćena kao spomenik jednoj agresorskoj politici koja je području Zapadne Slavonije donijela samo stradanje, razaranje i nesreću, ali i kao podsjetnik na odlučnost hrvatskih branitelja koji su ubrzo zaustavili komadanje vlastite domovine.