it-IThr-HR

70.pješačka brigada

70. pješačka brigada SVK

Sedamdeseta  pješačka  brigada  SVK  nastala  je  od  145.  brigade  TO  RSK  krajem studenoga 1992. Komanda brigade bila je smještena u Plaškom. Komandant brigade postao dotadašnji komandant 145. brigade pukovnik Milan Šušnjar. Početkom srpnja 1994. komandant brigade postao je potpukovnik Đuro Bjegović, kojeg je krajem ožujka 1995. zamijenio potpukovnik Nikola Dokmanović. Krajem lipnja 1995. za komandanta brigade postavljen je pukovnik Milan Milivojević bivši komandant 18. pješačke brigade.

Formacija 70. pješačke brigade propisana je krajem 1992. Brigada se trebala sastojati od Komande, Komande stana, voda veze, izviđačko-diverzantskog voda, tri pješačka bataljuna, čete tenkova, mješovitog protuoklopnog artiljerijskog divizijuna, haubičkog artiljerijskog divizijuna 105 mm, lakog artiljerijskog divizijuna PZO, pionirskog i pozadinskog voda. Prema navedenoj formaciji brigada je trebala je imati 1943 oficira, podoficira i vojnika. Pješački bataljuni trebali su se sastojati od Komande, desetine veze, tri pješačke čete, čete minobacača 120 mm, protuoklopnog i pozadinskog voda.
Do ljeta 1993. brigada je formirala većinu jedinica, i to: Komandu, Komandu stana, vod veze, tri pješačka bataljuna, četu tenkova, jedinice za topničku potporu i pozadinu. Prilikom formiranja došlo je do odstupanja od propisane formacije. Primjerice, zbog manjka ljudstva u pješačkim bataljunima nikada nisu formirani protuoklopni i pozadinski vodovi.
Tijekom 1994. došlo je da manjih promjena u formaciji 70. pješačke brigade. Umjesto haubičkog artiljerijskog divizijuna 105 mm formiran je mješoviti artiljerijski divizijun koji se sastojao od dvije baterije haubica 105 mm te voda topova 130 mm M-46. Naredbom Komande Ličkog korpusa u srpnju 1994. desetina vojne policije preformirana je u vod vojne policije jačine dvije desetine. Početkom kolovoza 1994. formiran je izviđačko-diverzantski vod.

Tijekom postojanja, 70. pješačka brigada pod komandom je imala nekoliko privremenih sastava. Početkom veljače 1993. za obranu šireg područja Dabra, Komanda Ličkog korpusa formirala je borbenu grupu koja je podređena Komandi brigade. Grupa se sastojala od dva tenka, dva oklopna transportera, voda minobacača 120 mm i desetine netrzajnih topova. O djelovanju borbene grupe nema nikakvih podataka. Početkom srpnja 1995. brigadi je pridodana borbena grupa iz Korpusa specijalnih jedinica. Grupa se sastojala od dva tenka, dva oklopna transportera i jednog samohodnog protuzračnog topa 30/2 mm.

Tijekom 1994. i 1995. dio postrojbi iz brigade borio se u sastavu drugih formacija SVK. Početkom srpnja 1994. Komandi Kordunaškog korpusa podčinjeni su vod topova 130 mm M-46 i vod tenkova radi napada na snage ABiH zapadno od Cazina. U studenom 1994. u borbama oko Bihaća sudjelovao je vod topova 130 mm M-46. Početkom siječnja 1995. četa je imala 104 vojnika koji su redovno smjenjivani na položajima oko Bihaća. Sredinom lipnja 1995. Komanda brigade formirala je pješački vod koji je sudjelovao u borbama na Ličkoj Plješivici.

Organiziranje četništva u Lici, što su u SVK smatrali paravojskom, nije zaobišlo ni 70. pješačku brigadu. Krajem siječnja 1994. skupina vojnih obveznika napala je Komandu brigade. Skupinu su činili bivši „martićevci“ koji su tražili smjenu Komande brigade, podčinjavanje brigade Kordunaškom korpusu te upućivanje svih vojnih obveznika na položaje. Pravi razlog napada ipak je bio drukčiji. Skupina se bavila krijumčarenjem i prodajom oružja pripadnicima ABiH na bihaćkom bojištu, a Komandu brigade napali su jer su organi bezbjednosti Ličkog korpusa i 70. pješačke brigade protiv njih pokrenuli istragu. Komanda Ličkog korpusa odbila je sve zahtjeve napadača te je nastavila s istragom. Kriminalom su se bavili uz prešutnu podršku predsjednika SO Plaški iz redova SDS-a Krajine te bivšeg komandanta Kordunaškog korpusa pukovnika Čedomira Bulata. Slično kao i u Vrhovinama, napad se dogodio neposredno nakon posjete visokih dužnosnika SDS-a Krajine, odnosno Dušana Vještice i Dušana Zelenbabe.

 

Komanda brigade i civilne institucije RSK i ranije su surađivali na podizanju borbene spremnosti jedinica. „Šumarija Plaški“ i pripadnici brigade u kolovozu 1993. zajedno su sjekli šumu i posječena stabla prodali pilanama na području Like. Umjesto u novcu, pilane su trupce kompenzirale vojničkim odorama i obućom. Sredinom listopada 1994. ponovno se preko „Šumarije Plaški“ krenulo u nabavu odora za vojsku te ih je nabavljeno oko 350.


Od osobnog naoružanja 70. pješačka brigada imala je: 106 pištolja, 27 automatskih pištolja, 57 pušaka 7,9 mm M-48, 40 kratkih strojnica 7,62 mm M-56, 388 poluautomatskih pušaka 7,62 mm M59/66, 806 automatskih pušaka 7,62 mm M70, 65 puškostrojnica, 55 strojnica, pet teških strojnica, 40 ručnih bacača M-57, 84 ručna raketna bacača M-79 i šest lansirnih kompleta POLO 9K11. Topništvo se sastojalo od sedam protuzračnih topova 20/1 mm, dva protuzračna topa 20/3 mm, dva protuzračna topa 40 mm, osam minobacača 60 mm, 14 minobacača 82 mm, devet minobacača 120 mm, šest topova 76 mm M-42, 13 brdskih topova 76 mm B-1, sedam netrzajnih topova 82 mm M-60, jednog protuoklopnog topa 100 mm T-12, 12 haubica 105 mm i tri topa 130 mm M-46. Oklopništvo brigade sastojalo se od dva samohodna protuzračna topa 30/2 mm, pet oklopnih transportera M-60 i devet tenkova T-55. Oklopni transporteri nalazili su se raspoređeni u pješačkim bataljunima.

Do kraja prosinca 1994. u brigadi su zaposlena 152 oficira, podoficira i vojnika. Suprotno očekivanjima, profesionalizacija nije podignula borbenu spremnost, već je izazvala nezadovoljstvo vojničkog sastava. Nakon profesionalizacije, u SVK postojalo je pet kategorija vojnih osoba: profesionalci, rezervni sastav, vojnici na odsluženju vojnog roka, dobrovoljci i vojnici na dosluženju vojnog roka. Takva podjela značila je i razliku u plaćama.

U posljednjoj godini postojana nastavljen je pad popunjenosti u 70. pješačkoj brigadi unatoč dolasku dobrovoljaca u svibnju 1995. godine. Uglavnom se radilo o članovima Udruženja boraca iz Sombora i Srpske radikalne stranke. Dobrovoljci su ostali u brigadi do sredine srpnja 1995.
Copyright 2020 Klub 119 brigade   |  Privacy  |  Termini di Utilizzo  |  Login