it-IThr-HR

105.zrakoplovna brigada

105. zrakoplovna brigada SVK

U zoni odgovornosti Ličkog korpusa i dijelom u sustavu opskrbe 81. pozadinske baze djelovale su zračne snage pobunjenih Srba, koma je izravno zapovijedao Glavni štab SVK. Početkom travnja 1993. na aerodromu Udbina od ljudstva i opreme 56. mješovite avijacijske eskadrile i 20. grupe za osiguranje aerodroma formirana je 105. vazduhoplovna brigada SVK. Za komandanta brigade postavljen je major avijacije Ratko Dopuđa.
Brigada je isprva bila opremljena isključivo helikopterima. Do kraja 1993. VJ isporučila je deset zrakoplova J-21 „Jastreb“ i razna materijalno-tehnička sredstva. Odmah po dolasku novih sredstava, pojavio se problem manjka stručnog kadra za opsluživanje i održavanje tehnike. U zoni odgovornosti Ličkog korpusa nije bilo potrebnog kadra te je dio ljudstva poslan na obuku u VJ. Isto tako, iz VJ su na privremeni rad u 105. vazduhoplovnu brigadu upućene aktivne djelatne osobe koje su formirale komandu brigade.

Prema formaciji, brigada se trebala sastojati od Komande, 249. lovačko-bombarderske avijacijske eskadrile, 728. mješovite helikopterske eskadrile, aerodromske kontrole letenja, lakog artiljerijskog raketnog divizijuna PZO, voda vojne policije, Komande pozadinskog bataljuna, pješačkog voda, čete veze, inženjerijskog voda, voda za opsluživanje avijacije, voda vazduhoplovne tehničke službe, čete za vazduhoplovno tehničko održavanje, pozadinske čete i mješovite desetine ABKO. Tijekom 1993. većina jedinica brigade formirana je, ali zbog manjka ljudstva nisu formirane 249. lovačko-bombarderska avijacijska eskadrila, vod vojne policije, inženjerijski vod i mješovita desetina ABKO. 
Ipak, do kraja 1994. formirani su 249. lovačko-bombarderska avijacijska eskadrila i vod vojne policije.
U obje jedinice popunjenost ljudstvom u odnosu na propisanu formaciju nije prelazila 40%. Prema formaciji vazduhoplovna brigada trebala je imati 987 oficira, podoficira i vojnika. Tijekom 1993. i 1994. popunjenost ljudstvom u brigadi nije prelazila 30 %.

Formiranje 105. vazduhoplovne brigade predstavljalo je samo prijelazno rješenje jer je već početkom 1994. brigada ušla u sastav novoformirane Divizije RV i PVO. Nakon formiranja, Divizija RV i PVO sastojala se od 105. vazduhoplovne brigade, 45. bataljuna VOJIN, 44. raketne brigade i 61. eskadrile lake borbene avijacije. Početkom 1995. u vazduhoplovnoj  brigadi  nalazilo  se  13  zrakoplova  tipa  J-2 „Jastreb“,  J-22  „Orao“,  G-4 „Galeb“, šest helikoptera SA-341 „Gazela“ i Mi-8. Divizija je po formaciji imala 3123 oficira, podoficira i vojnika, ali je na raspolaganju imala svega 651. Najbolja popuna pilotskim osobljem bila je u 728. mješovitoj helikopterskoj eskadrili, dok je 249. lovačko-bombarderska avijacijska eskadrila imala dovoljno pilota za popunu samo jedne zrakoplovne desetine.

Početkom 1994. zrakoplovi 105. vazduhoplovne brigade počeli su borbeno djelovati. Navodno, bez znanja Glavnog štaba SVK, 28. veljače 1994. zrakoplovi J-21 „Jastreb“ s aerodroma Udbina napali su ciljeve ABiH u Novom Travniku i Bugojnu. Prilikom povratka sa zadaće, zbog kršenja zabrane letenja iznad BiH zrakoplovi NATO saveza oborili su pet zrakoplova, dok se jedan oštećeni uspio vratiti na aerodrom Udbinu. Poginula su tri pilota, od kojih su dvojica bila iz RV i PVO VRS, a jedan iz SVK. Dio pilota i zrakoplova RV i PVO VRS od početka 1994. stalno se nalazio na aerodromu Udbina. Osim što su aerodrom koristili za napade u BiH, piloti RV i PVO VRS iskoristili su činjenicu što iznad RH nije postojala zona zabrane letenja te su bez opasnosti od zrakoplova NATO saveza mogli provoditi trenažne letove.

 
S obzirom na to da je aerodrom Udbina korišten za zračne udare na Bihać i okolicu, zrakoplovi NATO saveza 21. studenoga 1994. napali su aerodrom. Napad je izveden u dva naleta. U prvom naletu neutralizirana je PZO aerodroma, dok je u drugom naletu napadnuta infrastruktura aerodroma. Pet osoba teško je ranjeno, a dvoje lakše. Ubrzo je jedna osoba preminula. Šteta na aerodromskoj infrastrukturi i tehnici bila je velika. Uzletno-sletna staza oštećena je na sedam mjesta. Oštećena su tri zrakoplova J-21 „Jastreb“ te po jedan helikopter SA-341 „Gazela“ i Mi-8. Četiri protuzračna topa 40 mm teško su oštećena te su poslana na remont u VJ. Uz 10 000 litara mlaznog goriva izgorjelo je i nekoliko objekata. Ipak, najveće štete pretrpjela je 44. raketna brigada kojoj je uništen jedan samohodni PZO sustav „Kub“. Ukupna šteta na aerodromu i u postrojbama iznosila je prema procjenama 13. 653. 000 tadašnjih njemačkih maraka.

Već 23. studenoga 1994. započeo je popravak uzletno-sletne staze koja je popravljena do 16. ožujka 1995. Do početka 1995. u 105. vazduhoplovnoj brigadi, uz jednog preminulog vojnika nakon zračnog udara NATO saveza, poginula su trojica pilota. Od samog početka djelovanja, 105. vazduhoplovna brigada susretala se s raznim poteškoćama te bez tehničke pomoći i kadrova iz VRS i VJ nije uspijevala održavati borbenu spremnost. Unatoč poteškoćama, Glavni štab SVK čak je planirao opremanje brigade nadzvučnim zrakoplovima MiG-21. Nabava nadzvučnih zrakoplova činila se neozbiljnom u uvjetima gdje SVK nije imala potreban kadar za opsluživanje radara na vrhu Ličke Plješivice, već su to činili pripadnici 51. bataljuna VOJIN (vojno osmatranje, javljanje i navođenje) VRS.

 

Copyright 2020 Klub 119 brigade   |  Privacy  |  Termini di Utilizzo  |  Login   |  Izrada 5F d.o.o.