Aktualna srpska politika izričajima da je „ zaštita interesa srpskog naroda u regiji politički, povijesni pa i moralni imperativ“ (Vuk Jeremić), da je za Srbiju “prioritet položaja Srba u drugim zemljama u regiji“ (Ivica Dačić), „Vukovar je srpski grad“ (Tomislav Nikolić), odnosno „Oluja je najveće etničko čišćenje nakon Drugog svjetskog rata“ (Aleksandar Vulin) dokazuje da su postavke iz „Memoranduma 2“ operativne, tj. da su na djelu. Cilj je „Memoranduma 2“ Srbiju staviti u „ravnopravan položaj“ sa svim državama na koje je ona počinila agresiju. Program, ciljevi i metode „Memoranduma 2“ uobličeni su u dvije cjeline s ukupno deset zadaća, pod geslom „Promijeniti karakter rata“.
Zadaće „Memoranduma 2“:
a) Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja; optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova dovesti Srbiju u ravnopravan položaj s državama u okruženju.
e) Ustrajavati na zatvaranju Haaškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem.
Vojislav Šešelj, četnički vojvoda, oslobođen je 31. ožujka 2016. godine jer je po mišljenju sudaca Haaškoga suda samo podizao moral srpskim borcima, te je došavši u Beograd oslobođeni vojvoda izjavio „kako je ideja velike Srbije besmrtna“. Isto potvrđuje činjenicu da je posebno u Srba mit postao most među generacijama održavajući i prenoseći određene egzistencijalne oblike. Srpski autori ističu značenje mitološko-religijskog sloja društvene svijesti u Srba, ali i u drugih slavenskih naroda (Veselin Ilić, 1988). Kosovski mit kao trajno duhovno stanje do kojega je stiglo pleme transgeneracijski nasljeđujući emocije okosnica su današnjega sustava vrijednosti u nositelja ideje velikosrpstva.
Istodobno, raspravno se vijeće u ovom sporu, posebice imajući u vidu ranije brojne presude MKSJ-a kojima je detaljno utvrđen činjenični i pravni okvir oružanog sukoba na području bivše SFRJ, tako i one Međunarodnog suda, niti u kojem slučaju nije nalazilo pred istom zadaćom s obzirom na opći kontekst, uzroke i posljedice navedenog sukoba u kojem se poticanje odvijalo. Unatoč tomu, raspravno se vijeće upustilo u pokušaj utvrđivanja uzroka i posljedica oružanog sukoba na području bivše SFRJ de novo i potpuno suprotno svim ranijim presudama MKSJ-a, uspostavivši na taj način temelje za ekskulpaciju okrivljenika i vlastitu oslobađajuću presudu. Tako je suradnjom većine u raspravnom vijeću i optuženoga tragikomičnog vojvode, gore spomenuta prilika MKSJ-a propuštena, a sam se slučaj pretvorio u vlastitu suprotnost.
[1]Drugi memorandum SANU kolokvijalni je naziv za dokument kojega su srpski književnik i političar Dobrica Ćosić, svojedobni predsjednik SR Jugoslavije, prof. dr. Ljubomir Tadić, srpski pravnik i političar čiji je sin Boris Tadić bio predsjednik Republike Srbije 2004. - 2012. godine, Matija Bećković te još nekoliko drugih članova Srpske akademije znanosti i umjetnosti uputili članovima vlade Mirka Cvetkovića.