it-IThr-HR

81.logistička baza

81. logistička baza SVK

Osamdeset i prva pozadinska baza SVK nastala je od 81. pozadinske baze TO RSK. Komanda baze smještena je u Željavi u bivšu vojarnu JNA. Krajem travnja 1993. prvi komandant baze postao je pukovnik Mirko Žegarac. Početkom 1995. za komandanta baze postavljen je potpukovnik Kosta Hinić. Već početkom srpnja 1995. komandant je postao major Milorad Popović.

O organizacijsko-formacijskoj strukturi i aktivnostima 81. pozadinske baze malo je dostupnih podataka, od kojih se većina odnosi na poteškoće u funkcioniranju logističkog osiguranja na razini Ličkog korpusa, dok se najmanje podataka odnosi na samu pozadinska bazu i njezino djelovanje. Formacija 81. pozadinske baze propisana je krajem 1992. te se trebala sastojati od Komande i pozadinske čete. Međutim, nije poznato kako je trebala izgledati formacija pozadinske čete. Prema formaciji baza je trebala imati 97 oficira, podoficira i vojnika.

Početkom kolovoza 1993. Glavni štab SVK naredio je preustrojavanje pozadinske baze. Nakon preustroja, sastojala se od Komande baze i pozadinske čete koja je imala vod za održavanje nepokretnosti, tehnički vod, intendantski vod, automobilsku i sanitetsku desetina.

Glavna zadaća 81. pozadinske baze bila je opskrba Ličkog korpusa materijalno- tehničkim sredstvima te njihovo održavanje i popravak. Osim jedinica Ličkog korpusa, pozadinska baza dijelom je opskrbljivala i 105. zrakoplovnu brigadu i jedinice SUP-a Korenica. Pozadinska baza se prvenstveno opskrbljivala preko 75. pozadinske baze Glavnog štaba SVK. Dio sredstava dolazio je iz VJ i VRS, ali isključivo posredstvom Glavnog štaba SVK. Prednost u opskrbi i održavanju imale su postrojbe koje su sudjelovale u borbama.
Uz pomoć Komande Ličkog korpusa, pozadinska baza trebala je provoditi tehničko osiguranje jedinica. Osnovno održavanje i lakše popravke jedinice su trebale izvoditi same ili uz pomoć pozadinske baze, a srednji i generalni remont trebao se obavljati posredstvom Glavnog štaba SVK u SRJ ili RS. Intendantsko osiguranje provodila je intendantska služba, odnosno intendantski vod pozadinske baze.
Osnovne zalihe hrane, opreme, odjeće i obuće čuvale su se u jedinicama, dok su u pozadinskoj bazi čuvane korpusne zalihe. Potrebe Komande korpusa, 3. bataljuna za intervencije i 18. brigade za kruhom namirivala je pozadinska baza, dok su 9., 50. i 70. brigada kruh pekle u vlastitoj režiji. Jedino je 103. brigada kruh kupovala od privatne pekarnice. Meso je nabavljano od poljoprivrednih zadruga s područja Like, dok je manji dio dolazio s vojnih ekonomija koje su osnovale postrojbe. Prometno osiguranje obavljala je prometna služba organizirana na razini Komande korpusa. U djelokrug poslova pozadinske baze spadalo je sanitetsko, veterinarsko i građevinsko osiguranje, ali zbog manjka kadrova nikada nije profunkcioniralo. Sanitetska desetina pozadinske baze mogla je pružati samo prvu pomoć te se sanitetsko osiguranje u jedinicama vršilo s osloncem na javno zdravstvo. Ozlijeđeni i oboljeli vojnici zbrinjavani su u javnim ambulantama i bolnicama. Pregledi namirnica životinjskoga podrijetla te zbrinjavanje ozlijeđene i uginule stoke provodili su se s osloncem na javne veterinarske službe.

Komanda Ličkog korpusa primala je pomoć, uglavnom novčanu, i od Srba u inozemstvu. Unatoč pomoći javnih i privatnih subjekata, sustav opskrbe Ličkog korpusa nije mogao osigurati dovoljne količine intendantskih sredstava za svoje pripadnike. Tijekom 1994. odjeća i obuća izdana vojnim obveznicima bila je „preko 70 % u lošem stanju“, a oko 50 % vojnih obveznika nije niti dobilo pripadajuću opremu.

Početkom studenog 1994., 81. pozadinska baza je pored ljudstva Ličkog korpusa morala brinuti za oko 1000 pripadnika drugih jedinica SVK. Do kraja prosinca 1994. baza je brinula za 2123 pripadnika SVK i jedinica AP Zapadne Bosne. Zbog opskrbe jedinica koje su sudjelovale u borbama oko Bihaća, opskrba ostalih jedinica Ličkog korpusa došla je u pitanje. U studenom 1994., po drugi put u godinu dana, svim jedinicama korpusa naređeno je smanjenje dnevnog pripadanja svježeg mesa i suhomesnatih proizvoda te uvođenje dva bezmesna dana. Angažman u borbama oko Bihaća izravno je umanjivao borbenu spremnost Ličkog korpusa. Već krajem studenoga u jedinicama korpusa koje nisu sudjelovale u borbama za Bihać nestalo je goriva. Borbe krajem 1994. i početkom 1995. pokazale su se uzaludnim jer su korištene skromne zalihe pozadinske baze, a Bihać nije osvojen. Početkom travnja 1995. zbog nestašice energenata pozadinska baza prestala je s pranjem rublja za postrojbe.


Glavni uzrok demotivacije ljudstva bila je razlika u plaći između pripadnika VJ i SVK. Osim što su pripadnici VJ imali veću plaću, plaća pripadnika SVK kasnila je po nekoliko mjeseci. Tako je plaća za travanj 1995. isplaćena tek početkom kolovoza iste godine. Kolika je bila demotiviranost pripadnika 81. pozadinske baze svjedoči i činjenica da se u „Oluji“ odmah raspala. Nakon povlačenja Komande Ličkog korpusa u Bosanski Petrovac, na zapovjednom mjestu korpusa pojavilo se troje oficira i petero civilnih lica iz pozadinske baze, dok su se ostali pripadnici razbježali.

 

 

Copyright 2020 Klub 119 brigade   |  Izjava o privatnosti  |  Uvjeti korištenja  |  Prijava   |  Izrada 5F d.o.o.